Početna aktuelnosti Njemačka – svjetski prvak u odvajanju različitog otpada

Njemačka – svjetski prvak u odvajanju različitog otpada

28
0
Podijeli

PREKO 65 POSTO OTPADA SE VEĆ SADA RECIKLIRA
Kada se govori o održivosti razvoja neke zemlje, uglavnom se misli na cijenu rada. Međutim, mnogi nisu svjesni toga koliku ulogu pri tom igra cijena sirovina. Svake se godine u Njemačkoj prerađuje sirovina u vrijednosti 500 milijardi eura. U ukupnim troškovima proizvodnje u Njemačkoj na sirovine otpada 45 posto, dok primjerice udio plaća iznosi svega 18 posto.

Bilo da se radi o zaštiti okoliša, o konkurentnosti na tržištu, o pitanju moći ili o održanju blagostanja – središnje pitanje 21. stoljeća u Njemačkoj je: tko će najinteligentnije i uz najefikasnije korištenje oskudnih i skupih sirovina uspjeti proizvoditi kvalitetno i konkurentno?

Smeće kao izvor sirovina

Njemački sustav gospodarenja komunalnim otpadom čini oko tisuću komunalnih i privatnih tvrtki koje obavljaju posao prikupljanja, oporabe i zbrinjavanja otpada. Riječ je o širokoj lepezi gospodarskih subjekata – od malih tvrtki s jednim zaposlenim do velikih koncerna. U ukupnoj strukturi javna komunalna poduzeća čine 35 posto, a preostalih 65 posto čini privatni sektor. Tvrtke za gospodarenje otpadom opremljene su vrhunskom tehnologijom za učinkovitu upotrebu otpada kao resursa i za ekološko zbrinjavanje preostalog otpada, kako bi ostvarile ciljeve koje je njemačka vlada postavila za 2020.: potpunu oporabu komunalnog otpada kvalitetnim postupcima obrade.

Kakva blaga se kriju u smeću, jasno je već kod mobitela. Procjenjuje se da samo u njemačkim domaćinstvima ima oko 100 milijuna mobilnih telefona, a jedna tona mobitelskih otpadaka sadrži 60 puta više zlata nego li tona zlatne rude. I svo to blago je do sada završavalo u kućnom smeću.

Recikliranje je već danas u Njemačkoj unosan posao. Jedan primjer je berlinska firma “Alba” – ona danas ima godišnji promet od približno 3,2 milijarde eura, devet tisuća zaposlenih u oko 200 podružnica, a aktivna je kako u Njemačkoj tako i u drugih dvanaest europskih zemalja, te u Aziji i SAD-u. Ukupno se u prometu industrije reciklaže otpada u Njemačkoj obrće 50 milijardi eura godišnje.

Privatno ili javno?

Drugi primjer je ZAB, centar koji je nastao tako što ga je osnovala jedinica lokalne samouprave, a posjetili smo ga u sklopu studijskog putovanja u organizaciji CEMEX-a.

Centrima se plaća za obradu otpada cca. Od 70-100 eura/tona, a oni prema tržišnim uvjetima plasiraju gorivo iz otpada u termoelektrane, cementare, tvornice papira i slična postrojenja.

“Zelena ekonomija“, prognoziraju Nijemci, će za deset godina imati u Njemačkoj veće značenje, od onog koje danas ima automobilska industrija. U prethodnoj su godini reciklirali sedam milijuna tona sirovina te ih ponovno stavili industriji na raspolaganje, čime su prištedjeli šest milijuna tona CO2, otprilike jedan posto ukupnih njemačkih emisija CO2.

Udio sekundarnih sirovina u ukupnoj količini sirovina koje su u Njemačkoj korištene 1995. godine iznosio svega dva do tri posto, dok je danas taj udio već porastao na petnaest posto.

Od tog rasta svakako bi željele profitirati i općine, koje su u Njemačkoj odgovorne za zbrinjavanje kućnog otpada. Kako bi se spriječilo da privatni poduzetnici, koji s ambalažnim i plastičnim otpadom već rade dobar posao, sada pokupe i električni otpad, općine su tijekom postupka donošenja zakona lobirale u svoju korist, i bile uspješne. Sadašnje rješenje predviđa da privatni poduzetnici mogu doći u obzir samo u slučaju kada su u poslu prikupljanja otpada “znatno uspješniji” nego li općine ili gradovi.

Trebamo li se ugledati u Njemačku?

Ponovna upotreba, odnosno reciklaža od životne je važnosti za sirovinama siromašnu Njemačku, koja je, unatoč tom problemu, godinama na vrhu liste svjetskih izvoznih sila. S obzirom na sve manje prirodne zalihe sirovina sasvim je sigurno da će otpad u budućnosti biti najvažniji resurs, a to se ne odnosi samo na Njemačku, već i na ostatak svijeta.

Nijemci već desetljećima u svojim domaćinstvima odvajaju otpad. Iako su u početku bili ismijavani, trend upotrebe raznobojnih vrećica za različite vrste otpada raširio se i na druge, prije svega europske zemlje. Iz starih novina možemo dobiti bijeli, skupi papir. Bioplin se proizvodi iz komposta, a pravo blago skriva se u elektroničkom otpadu.

Sustav komunalne naplate otpada je složen tako da stimulira odvajanje na kućnom pragu i plaća se isključivo prema količini odloženog ostalog otpada (crna/smeđa kanta).

Cjenik otpada se sastoji od 3 elementa(cjenik jedne administrativne jedinice u regiji Brandeburg, pored Berlina):

1) 18,48 eura je fiksna naknada po članu kućanstva za godinu dana

2) naplata po količini (veličina kante)

3) naplata po frekvenciji kupljenja kante

Primjena zamjenskog goriva u cementnoj industriji

U sklopu studijskog putovanja posjetili smo i Cemexovu cementaru u Rudersdorfu pored Berlina koja je jedna od najmodernijih i najvećih tvornica cementa u Europi, a koristi u prosjeku 72% zamjenskih goriva, odnosno otpad ili nusproizvodi iz industrije, domaćinstava, poljoprivrede i šumarstva. U Rudersdorfu zamjenska goriva uključuju koštano brašno, mulj iz pročiščivača voda i gorivo iz otpada, a zamjenska goriva koriste već 20 godina.

Gorivo iz otpada, kao zamjensko gorivo u cementarama, suspaljuje se na glavnom gorioniku rotacijske peći gdje se razvijaju temperature plinova od 2.000 ºC što rezultira temperaturom materijala od 1.450 ºC. Upravo zbog iznimno visokih temperatura i dovoljno dugog vremena zadržavanja produkata izgaranja u peći dolazi do razgradnje štetnih organskih spojeva. Istovremeno pepeo koji ostaje nakon izgaranja goriva ugrađuje se u finalni proizvod, cement. Mjerni sustavi na svim glavnim ispustima u tvornicama cementa, kontinuirano prate i emisije.

Jasminko Razić

Ostavi komentar

Please enter your comment!
Molimo da unesete Vaše ime ovdje