Početna aktuelnosti Težak život ljudi u prognaničkim kampovima u Živinicama

Težak život ljudi u prognaničkim kampovima u Živinicama

69
0
Podijeli

U 21. stoljeću, u jednom dijelu Evrope, i 23 godine od završetka rata u Bosni i Hercegovini u izbjegličkim kampovima još uvijek živi na stotine osoba.

Takav je slučaj sa više od 60 porodica koje su smještene u prognaničkom kampu u živiničkom naselju Karaula.

One su svoja ognjišta bile prisiljene napustiti u ratu.

Još uvijek su izbjeglice.

Kada su napuštali svoje domove, nisu ni sanjali da će njihovo izgnanstvo trajati tako dugo.

Nekada su imali sve, a danas žive u izbjegličkom naselju.

Žive  u kolektivnom centru, u uslovima jedva dostojnih čovjeka.

Trošne kuće  sa već oronulim prozorima prvi su prizor kada se uđe u naselje.

Naselje je nadomak samog centra grada, izgleda kao geto i ono u sebi krije mnoge bolne i tužne priče.

Iako je puno djece, u njemu se ne osjeti živost.

Ne čudi jer su ovi ljudi daleko od svojih domova.

Većina stanovnika izgubila je u ratu drage osobe.

Nažalost,ovaj ispaćeni narod je tragedije doživljavao i u ovom naselju i ovdje ih je dušman nalazio i ubijao njihove najmilije kao što se to desilo ’95 godine.

Stanovnici izbjegličkog naselja patili su se u ratu ali pate se i u miru.

Svaki Bosanac i Hercegovac koji ima životne nedaće, njegove nedaće su male u poređenju sa nedaćama njihovih  sunarodnjaka koji žive u prognaničkim kampovima.

Prognaničko naselje na Karauli geto je na bosanski način.

U kampu na Karauli sada ne borave samo prognanici već i mnogi domicilni stanovnici koji su bez vlastitog smještaja i koji su u nezavidnom socijalnom položaju.

Svi oni nadu polažu u izgradnju nekoliko zgrada u dogledno vrijeme gdje bi imali smještaj dostojan čovjeka.

Proces povratka započeo je potpisivanjem Daytonskog sporazuma 1995. godine, na osnovu Aneksa VII tog sporazuma, ali ni do danas povratak nije okončan a posljednja predviđanja su da će izbjeglički kampovi biti ukinuti do 2020.godine

Djeca koja danas žive u kampu na Karauli, tu su i rođena.

Ne sjećaju se ”rodne grude” njihovih roditelja.

Žive sa optimizmom da će za njih budućnost biti bolja nego prošlost za njihove roditelje a mali dječak Adel kojeg smo danas zatekli kako se bosonog igra na rubu naselja, radoznalim pogledom kruži prema udaljenom horizontu kao da traži bolje i sretnije mjesto za sebe i svoje roditelje.

Jasminko Razić

Ostavi komentar

Please enter your comment!
Molimo da unesete Vaše ime ovdje