U nastavku Vam donosimo priču o mladoj autorici Lejli Ćasurović koja je svojim prvim filmom˝Kako trče curice?˝ na snažan način progovorila o temi koja potresa naše društvo – femicidu.
Ćasurović je učenica Behram-begove medrese iz Tuzle, režirala kratki film koji ne ostavlja nikoga ravnodušnim.
Institut za razvoj mladih KULT više od deset godina obilježava svakog 25. u mjesecu Narandžasti dan, Dan borbe protiv rodno zasnovanog nasilja.
KULT je u februaru raspisao konkurs za učenike osnovnih i srednjih škola, da daju svoj doprinos obilježavanju Narandžastog dana učestvujući u izradi umjetničkih radova o temi “O nasilju se ne šuti!”
Na ovaj konkurs prijavilo se oko 200 mladih među kojima je i bila i živiničanka Lejla Ćasurović, učenica Behram begove medrese Tuzla .
Lejla se odvažila da hrabro kroz film˝Kako trče curice˝progovori o temi nasilja nad ženama i djevojčicama kroz koji je izrazila svoje stavove o ovom važnom društvenom problemu, te pokazala da i umjetnost može biti alat za promjene.
Film ˝Kako trče curice ˝ u rećiji Lejle Ćasurović na pomenutom Konkursu osvojio je drugo mjesto.
Film donosi emotivnu i bolnu priču o ženi koja trpi nasilje, a njen glas ostaje nečujan – sve dok ne bude prekasno.
„Ovaj film je moj način da govorim u ime onih žena kojesvakodnevno trpe nasilje . Želim da shvate da šutnja nije rješenje, i da svako od nas može biti dio promjene“, kazala je Lejla.
Naša sagovornica ovu priču o femicidu radila je 20 dana isključivo sama, od pisanja scenarija i teksta do finalne montaže. Posao koji zahtijeva mnogo truda i rada Lejla je radila sa mnogo ljubavi kako bi njena poruka o ovom problemu u javnosti bila prepoznata.
Da je u tome uspjela svjedoče hiljade pregleda filma koji je objavljen na yt kanalu , koji je izazvao snažne emocije i otvorio važnu diskusiju o rodno zasnovanom nasilju u javnosti.
Naša sagovornica naglašava da je posebnma sretna što je kroz realizaciju ovog projekta, podršku dobila od profesora iz škole ali i prijatelja.
Lejla je pokazala izuzetnu hrabrost i zrelost.
Njena poruka je jasna i potrebna – da ne okrećemo glavu pred nasiljem.
„Kako trče curice “ je podsjetnik da femicid nije samo statistika. Iza svakog broja stoji život, ime, porodica. Mladi poput Lejle pokazuju da umjetnost može biti oružje protiv nepravde.
Moćna je ovo poruka jedne mlade živiničanke a tuzlanske učenice.
Ovakve priče podsjećaju nas koliko je važno da mladi imaju prostor za izražavanje i angažman. Lejli želimo mnogo uspjeha i da njen glas dopre daleko.
A već jeste.
Dijana Svrakić
