Istraživanja su pokazala da kockanje/klađenje može prerasti u ovisnost u kojem slučaju je osoba ovisna o aktivnosti koja proizvodi iste učinke kao i droga.
Ovisnik, unatoč spoznaji o tome da mu klađenje donosi štetu, nastavlja s tom aktivnošću i uvjerava sam sebe da će velikim dobitkom i pokrivanjem dugova prekinuti s klađenjem.
Dok se većina ljudi kladi da se opusti i zabavi, za neke se ljude klađenje može razviti u problem.
U širem smislu, ovisničko ili patološko kockanje/klađenje uzrokuje razaranje svih aspekata života: psiholoških, fizičkih, socijalnih i poslovnih; uništava porodične veze, vodi do gubitka prijatelja, zaposlenja, uništava integritet osobe.
Ovisničko se klađenje ponekad spominje i kao «skrivena bolest», jer ne postoje vidljivi fizički simptomi (za razliku od, na primjer alkohola koji se osjeti u dahu osobe koja ga je konzumirala).
Većina ljudi nema predodžbu o tome da kockanje/klađenje vodi u ovisnost, a ovisnost u kriminal, razvod braka, samoubistvo i druge ovisnosti.
Posljedice koje nastaju svrstavaju kockanje/klađenje među javnozdravstvene probleme.
Zdrava porodica važna je za razvoj i podršku pojedinca u razvijanju samopoštovanja, razvijanju značajnih interpersonalnih veza, međusobnog poštovanja.
Porodica je centralna determinanta zdravlja, ona najače utječe na život pojednica koji određuje njegov zdravstveni status i njegovu šansu za preživljavanje.
Kada član obitelji ima problema s klađenjem ili je patološki kladioničar on može nepovoljno utjecati na svoje srodnike.
Istraživanja su opisala različite negativne socijalne i zdravstvene posljedice za članove porodice odrasle osobe koja je patološki hazarder.
Porodični problemi uzrokovani patološkim klađenjem nekog člana porodice su disfunkcionalni odnosi, gubitak prihoda porodice, zapostavljanje (djece, supruga, obaveza), nasilje.
Prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, kockanje/klađenje se tretira kao:
1. kockanje i klađenje koje proizilazi iz načina života;
2. patološka sklonost kockanju i klađenju koja je definirana kao poremećaj nagona i navika koje se kompulzivno i stalno ponavljaju okupirajući cijelo njegovo biće na štetu socijalnih, radnih, materijalnih, porodičnih, zdravstvenih i etičkih vrijednosti.
Da bismo neko kockanje/klađenje mogli definirati kao patološko ono se mora pokazivati u najmanje pet od ovih deset simptoma:
1. zaokupljenost kockanjem (učestalo prepričavanje kockarskih događaja, planiranje budućih kockarskih pothvata ili smišljanje načina da se dođe do novca za kockanje);
2. potreba za sve većim ulozima ili rizicima kako bi se postigla željena razina uzbuđenja;
3. učestali napori da se kontrolira, smanji kockanje ili prestane s njim;
4. nemir i razdražljivost prigodom pokušaja smanjivanja ili prestanka kockanja;
5. kockanje kao način bijega od problema ili ublažavanje nekih neugodnih raspoloženja (depresije, osjećaja krivnje, bespomoćnosti);
6. nakon gubitka novca na kockanju kockar se često vraća slijedećeg dana kako bi ga nadoknadio;
7. laži prijateljima i članovima porodice kako bi se prikrio stepen uvučenosti u kockanje;
8. nezakonita djela kao što su krađe, krivotvorenja, prevare, pronevjere kao bi se financiralo svoje kockanje;
9. ugrožavanje ili gubitak važne veze, posla, obrazovne ili poslovne mogućnosti zbog kockanja;
10. oslanjanje na druge za nabavljanje novca kojim bi se olakšala očajna financijska situacija prouzročena kockanjem.
Problematični (patološki) kockar ne može odoljeti kockanju bez obzira na to gubi li ili dobiva.
Ako gubi, kocka da bi vratio izgubljeno, a, ako dobiva, kocka dalje uvjeren da ima sreće.
Na kockanje troši sve više vremena i novca, gubi zanimanje za druge aktivnosti, počinje lagati o svome kockanju, zanemaruje obaveze na poslu i u porodici.
Još uvijek smatra da može kontrolirati nagon za kockanjem, pokušavajući da smanji ili prestane s kockanjem, a zbog stresa, dolazi do sukoba sa članovima porodice i bližnjima jer osjeća nemir i razdražljivost te se ponovno vraća kockanju.
Počinje posuđivati novac za kockanje/klađenje i zaduživati se.
Kako bi pokrio dugove ulazi u kriminalne aktivnosti, razne prevare, pronevjere, krađe, pljačke.
Počinje osjećati stid, kajanje, ima grižnju savjesti zbog onoga što čini supruzi i djeci.
Zbog otuđenja od obitelji i prijatelja, situacija se čini bezizlaznom, slijedi razvod, odavanje drugim porocima kao što su alkohol ili droga, što kockara dovodi do emocionalnog sloma.
Kockar ne vidi izlaz iz svoje situacije, a podaci govore da čak 20% patoloških kockara pokuša samoubistvo.
Kockari dolaze iz svih društvenih slojeva.
U većini zapadnih zemalja (SAD, Kanada, Velika Britanija, Norveška, Švedska, Holandija, Švicarska, Italija) zbog alarmantnog broja ovisnika počela su se osnivati udruženja koja rade po principu smanjenja štete – pomoć ljudima da obuzdaju nagon i da prestanu dok nije prekasno.
U nekim zemljama zakonom je regulirano da takva udruženja financiraju upravo oni koji priređuju takve aktivnosti.
Pomoć se pruža preko telefona za pomoć ili individualnom i grupnom terapijom.
Mada o patološkim hazarderima u BiH nema preciznih podataka, u razvijenim zapadnim zemljama njihov je postotak između jedan i tri posto populacije.
Tri četvrtine su muškarci.
Osobe koje imaju problem s kockanjem/klađenjem u BiH nigdje se ne liječe!
S obzirom na konstantan porast broja uplatnih mjesta, raste i broj osoba koje bi trebale potražiti pomoć stručnjaka jer ne mogu kontrolirati svoje porive i kockanje im je prouzročilo velike (najčešće financijske) probleme.
Ukoliko ste prepoznali simptome patološkog kockanja/klađenja kod neke osobe iz vaše blizine i želite mu/joj pomoći u prevladavanju njegove/njezine ovisnosti, imajte na umu da je ovisnost o kockanju/klađenju vrlo ozbiljan poremećaj, i da osoba ne može jednostavno prestati.
Zapamtite da te osobe vrlo dobro lažu i sebi i drugima.
Uz stalno poticanje motivirajte ih da promijene svoje ponašanje.
Pomozite im da sami uvide svoju ovisnost, neka prihvate odgovornost za posljedice kockanja/klađenja i nemojte ih osuđivati.
Jasminko Razić
