“Moj hidžab pokriva moju glavu, ali ne i moj mozak; otkriva moje dostojanstvo, ali ne i moje tijelo.” riječi su muslimanke Zainab Warda Mohammed.
1. februar je proglašen Svjetskim danom hidžaba, prvi put obilježen 2013 na prijedlog Nazma Khan iz New York-a kako bi podstakla nemuslimanke da stave hidžab na jedan dan i dožive to iskustvo. Ovakva akcija je organizovana u cilju otklanjanja barijera i radi boljeg razumijevanja i rušenja predrasuda i kontraverzi koje se vežu za hidžab, koji je prvenstveno izbor muslimanke.
Ova akcija je naišla brzo na odjek, i u vrlo kratkom vremenu angažovali su se ljudi diljem svijeta: Velika Britanija, Australija, Indija, Pakistam Francuska i Njemačka.
Ovaj događaj želi da razvije svijest o hidžabu kao Islamskom ženskom pravu i da osvijesti javnost o korijenima i razlozima nošenja hidžaba. Mnogo puta smo čuli kako kažu da je hidžab simbol ugnjetavanja i tlačenja muslimanki. Drugi, opet misle, da hidžab limitira ženu u obavljanju njenih svakodnevnih aktivnosti.
Pitanja poput: Kako može uspješno djelovati u društvu?; Može li ona obavljati išta s ‘tim’ na glavi?! Jer, mora da je poprilično vruće s im na glavi, i ljepljivo od znoja?!; Čim nosi hidžab mora da mi neće htjeti odgovoriti na pitanje, nju to ne interesuje’.
Ali, otkud ideja uopće o ovakvim stavovima spram hidžaba, i ne završavaju samo na riječima, već se preslikavaju na šanse na umanjene šanse za dobijanje posla, diskriminaciju i predrasude u obavljanju većine svakodnevnih obaveza, i limitira slobodu pokrivenih žena kao ljudskih bića.
Stoga, ove aktivistice su shvatila da je ovakva akcija od vitalnog značaja. Reći glasno da je hidžab slobodan izbor.Vjerski simbol koji ne bi trebao spriječiti priključivanje zajednici.
Svjetski dan hidžaba (World Hijab Day) nije o preuzimanju modnog rizika. Nije o zadovoljavanju potreba kulture. Svjetski dan hidžaba se organizuje u cilju podrške ženama čiji je to slobodan izbor.
Jasminko Razić
