Međunarodni praznik rada – Prvi maj obilježava se širom svijeta, u znak sjećanja na dan kada su radnici u Chicagu štrajkom i protestima počeli da se bore za osmosatno radno vrijeme.
Praznik podsjeća na 1. maj 1886, kada je više desetaka hiljada radnika u Chicagu izašlo na ulice zahtijevajući bolje uvjete rada i osmosatno radno vrijeme. Tada je i nastala ona popularna podjela radnog dana na 3 x 8 sati – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog uzdizanja! Postavljen je i svojevrstan ultimatum – ovi zahtjevi upućeni kapitalističkim poslodavcima i vlastodršcima trebali su biti ispunjeni do 01. maja 1886. godine. Međutim, do ispunjenja nije došlo – poslodavci su odbili svaku pomisao na bilo kakve ustupke. U to vrijeme vladajuća klasa u SAD shvatila je da njene profite i moć potkopava direktna akcija ujedinjene radničke klase. Odgovor zahtjevima radnika bio je – nasilje! Vladavina terora nadvila se naročito nad Čikago. Sastajališta, kancelarije sindikata, štamparije i privatni stanovi bili su (obično bez upozorenja) predmeti čestih policijskih racija.
Ogorčeni ovakvim odlukama poslodavaca radnici su organizovano, ali i spontano počeli izlaziti na ulice. Štrajkovi su zahvatili mnogo velikih gradova SAD, a najveće demonstracije, u kojima je učestvovalo više od 70.000 radnika, pogađaju Čikago. Proizvodnja je bila paralisana.
Ishod je bio da su sedmorica sindikalnih aktivista osuđeni na smrt.
Drugi kongres Radničke internacionale je odlučio da se od 1890. godine, 1. maja širom svijeta održavaju masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi, kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. stoljeća dobilo masovne razmjere.
U BiH su prve demonstracije održane 1906. godine. Nakon Drugog svjetskog rata 1. maj počeo se slaviti u znaku borbe za očuvanje svjetskog mira.
U regiji je vremenom postao običaj da se tog dana izlazi na Prvomajski uranak u prirodu.
Praznik rada je tokom dugog poslijeratnog perioda, najmasovnije obilježavan u socijalističkim zemljama, kada su održavane parade i slične manifestacije.
Posljednjih godina, prvomajski protesti ponovo dobijaju vidove protestnih okupljanja nezadovoljnih radnika, čiji položaj, zbog ekonomske krize, postaje sve teži.
Novinarka/Merisa Mujčinović/
