18. februar- Međunarodni dan biološke kontrole

Svaka strana vrsta u ekosistemu potencijalna je opasnost, jer može da izazove trajne i štetne promjene tog ekosistema, koje ipak mogu imati nepopravljive posljedice za okolinu u cjelini, kao i za socio-ekonomsku situaciju odredjenog područja, a mogu negativno uticati i na život i zdravlje ljudi.

Uticaj invazivnih vrsta na ekosisteme, autohtona staništa i vrste značajno se povećao sa globalnim povećanjem mobilnosti, trgovine, turizma i drugih ljudskih aktivnosti. U Evropi je taj štetni uticaj posljedica korištenja nekih invazivnih vrsta u privredne svrhe, posebno u poljoprivredi, ribarstvu, akvakulturi, hortikulturi i šumarstvu. Jedan od najvećih problema u suzbijanju širenja invazivnih stranih vrsta je kasno otkrivanje štetnih uticaja nakon Introdukcija, kada može biti kasno za efikasno djelovanje.

Prevencija, kontrola i suzbijanje stranih vrsta koje predstavljaju prijetnju eko sistemima, staništima i vrstama, vrši se sprovođenjem Zakona i međunarodnih propisa kao što su:

• Zakon o zaštiti prirode,
• Konvencija UN o biološkoj raznolikosti,
• Direktiva 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa, divlje faune i flore,
• Konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija ),
• Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija),
• Konvencija o močvarama koje su od međunarodnog značaja naročito kao staništa ptica močvarica (Ramsarska konvencija),
• Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) i drugo.

Jasminko Razić