Stablo jabuke najčešće je kultivirano stablo na svijetu, a kao divlje raslo je u Europi još u predhistorijsko vrijeme.
Pitoma jabuka porijetlom je iz južnog Sibira i Azije, a Grci i Rimljani uzgajali su različite sorte.
Stablo jabuke može biti do 12 m visoko, s razgranatom krošnjom koju izgrađuju jajoliki listovi.
U maju cvate blijedo ružičastim do bijelim cvjetovima, a plodovi sazrijevaju od jula do oktobra, ovisno o sorti jabuke.
Jabuka je među najrasprostranjenijim vrstama voća; osvježavajuća, kiselo-slatkog okusa i svojstvene arome.
Poznate su brojne sorte (njih oko 10 000), koje se međusobno razlikuju po okusu, slatkoći ili kiselosti, konzistenciji i sočnosti.
Plod jabuke bogat je hranjivim sastojcima čija količina ovisi o vrsti te o načinu uzgoja, a gotovo svi potrebni nutrijenti prisutni su barem u minimalnim količinama.
Prosječno, voda čini 82% težine ploda, ugljikohidrata ima oko 12%, masti i bjelančevina zajedno oko 1%, a celuloza se nalazi u plodu u količini od oko 1%.
Osim osnovnih tvari, jabuka sadrži i niz drugih sastojaka neophodnih za ljudski organizam: šećer (glukoza, fruktoza i saharoza), netopiva vlakna (pektin), organske kiseline (omjer šećera i kiselina određuje slatkoću), sve esencijalne i neesencijalne aminokiseline (ali u vrlo malim količinama), aromatične tvari, boje (klorofil, karoteonidi i antocijani), vitamine i minerale (osobito ima dosta kalija), pa čak i masnoće (sjemenke sadrže 24% ulja).
Ujedno jabuka sadrži 3,3 g dijetalnih vlakana – više od 10% dnevne količine vlakana koju preporučuju stručnjaci za prehranu.
Jabuka je među najrasprostranjenijim vrstama voća; osvježavajuća, kiselo-slatkog okusa i svojstvene arome. Poznato je oko 10 000 sorti.
Jabuka se najčešće jede sirova, ali se i peče, kuha, suši, prerađuje u sokove, marmelade, džemove, želee, a poznat je i vrlo cijenjen jabučni ocat.
Jabučni ocat proizvod je dobiven vrenjem jabuka ili prevrelog jabučnog soka.
Primjenjuje se u tradicionalnoj medicini zbog značajnog prisustva kalija, ključnog mineralnog sastojka neophodnog za zdravlje organizma.
Važnost je kalija u tome što veže i ostale korisne mineralne sastojke: fosfor, magnezij, kalcij, sumpor, željezo, fluor, a u manjoj mjeri i druge minerale.
Konzumira se u raznim kombinacijama, najčešće s medom i vodom.
Svježe jabuke preporučuje se jesti pola sata prije ili nekoliko sati poslije obroka.
Jabuka sadrži veliki postotak vode, u kojoj su otopljeni hranjivi sastojci, te prolazi kroz želudac u roku od 15-20 minuta pa se sve brzo resorbira.
Jede li se jabuka s drugom hranom, osobito masnom i bogatom bjelančevinama, zajedno s njima zadržat će se u želucu i nekoliko sati.
Jabuka je redovita sastavnica dijeta za mršavljenje, i to iz više razloga.
Zahvaljujući sadržaju pektina (netopivog vlakna koje bubri u doticaju s vodom), jabuka uspijeva stvoriti dodatni osjećaj punoće i sitosti.
Osim toga, jabuka sadrži i monosaharid fruktozu, šećer koji može izazvati zadovoljenje želje za slatkim, a da ne dolazi do velikih promjena u koncentraciji glukoze u krvi.
Iz tog razloga, posljedično se ne povećava izlučivanje hormona inzulina koji može potaknuti uskladištavanje šećera i stvaranje masti iz šećera.
Novija istraživanja pokazuju da taninska kiselina sadržana u jabuci značajno utječe na metabolizam masti i onemogućuje njihovo taloženje u jetri.
Jabukom se unosi mnogo vode (što je poželjno u redukcijskim dijetama), vitamina i minerala, vlakana, koja pomažu regulaciji stolice i daju osjećaj sitosti, a pojačava se i lučenje mokraće.
Jabuka olakšava probavu, a sadrži i mnoštvo korisnih tvari koje potiču rad imunološkog sustava, onemogućuje taloženje masti u jetri i štiti od karcinoma.
Od bioflavonoida jabuka sadrži najviše antocijana, koji su koncentrirani u kori i daju jabuci crvenu boju.
Iz tog je razloga preporučljivo jesti jabuku s korom, a ne zbog sadržaja vitamina C jer je on ravnomjerno raspoređen po cijelom plodu.
Antocijani imaju protuupalno djelovanje; djeluju zaštitno na jetru i srce te otežavaju nastanak karcinoma, a djeluju i stimulativno na imunološki sustav.
Bioflavonoidi pojačavaju djelovanje C vitamina, a ta je poželjna kombinacija baš u jabuci, koju svakako treba uključiti u svakodnevnu prehranu.
Jabuke su ovalnog oblika, a boja kore može biti crvena, zelena, žuta ili kombinacija tih boja, što ovisi o sorti.
Mesnato, sočno usplođe može biti bijele ili žućkaste boje. Kod kupnje plodovi jabuka trebaju biti čvrsti i glatki na dodir, sjajne, neoštećene i čvrste kore.
Premda ih možemo naći tokom cijele godine, najbolje su u razdoblju od oktobra do aprila.
Jabuka pripada među voće koje se najdulje može održati svježe.
Ukoliko imate podrum, možete ih čuvati u drvenim sanducima, s time da im trebate osigurati manje svjetla, stabilnu temperaturu, prozračnost i dovoljnu količinu vlage.
S vremena na vrijeme potrebno je jabuke prebrati kako bi se uklonile one koje su s vremenom počele truliti.
U frižideru ih možete čuvati u odjeljku za povrće nekoliko sedmica.
Važno ih je čuvati u papirnatoj ili plastičnoj ambalaži jer jabuke oslobađaju plin eten koji pospješuje zrenje ostalog povrća ili voća koje čuvate u frižideru.
Ukoliko jabuke držite na osvijetljenom mjestu, prije dozrijevaju, a ako se nalaze na suhom mjestu bez dovoljno vlage, plodovi će izgubiti vlastitu vodu i smežurat će se.
Jabuka olakšava probavu, sadrži korisne tvari koje potiču rad imunološkog sustava, onemogućuje taloženje masti u jetri i štiti od karcinoma.
U domaćinstvu se jabuke, osim sirovih, često upotrebljavaju kao nadjev za pite, savijače, tople torte, krustade i palačinke.
Kao jednostavna dječja poslastica jabuke se često pripremaju narezane na ploške, obučene u tekuće tijesto, pržene i posipane cimetom i šećerom.
Poznate su pod imenom jabuke u tijestu ili – po domaći – jabuke “u šlafroku”.
Jednako tako konzumiraju se svježe pokapane limunovim sokom kao sastavni dio voćnih salata ili kuhane u šećernom sirupu kao kompot.
Jabuke se mogu narezati na tanke ploške i sušiti na zraku ili u pećnici na 70°C te postati ukusni voćni čips.
One su također osvježavajući sastojak povrtnih ili mesnih salata koje su povezane majonezom ili nekim drugim salatnim preljevom.
Naribana sirova jabuka može se dodati pirjanom kupusu koji se poslužuje kao prilog mesnim jelima.
Od kuhanih jabuka priprema se pire koji se može poslužiti uz razna pečenja.
Osim znanih pečenih jabuka sa šećerom, jabuke se mogu peći i koristiti kao dodatak za poboljšavanje arome mesu i umaku od pečenja.
Jasminko Razić
