Prije 18 godina proglašen je 22. oktobar za Međunarodni dan pažnje posvećene mucanju i govornim manama.
Defektolozi mucanje objašnjavaju kao poremećaj govora prekinut čestim ponavljanjem ili produživanjem govornih zvukova, slogova ili riječi, ili u težim slučajevima nemogućnosti da se izgovori riječ.
Mucanje je učestala mana, od koje u svijetu pati 70 miliona ljudi.
To je poremećaj ritma i tempa govora.
U zavisnosti od vrste, jer ih ima nekoliko, odgovorno lice prilazi problemu i određuje terapiju koja moze biti relaksacija što spada u nešto što je osnovno – to je relaksacija čitavog tijela – opuštanje – uspostavljanje pravilnog disanja.
Fiziološko mucanje javlja se kod 70 odsto djece predškolskog uzrasta i to u periodu između druge i pete godine kada je navala novih riječi koje dijete uči i kada ono jezički organizuje misao i ne može da je uobliči na vrijeme, jer govorni aparat nije dovoljno zreo na tom uzrastu pa može doći do zastoja.
Najveći problem nastaje kad roditelji izbjegavaju odlazak kod stučnjaka.
Prvu ciljanu riječ dijete izgovara sa 12 mjeseci, i to su odvojeni slogovi.
Već sa dvije godine saopštava dvočlanu rečenicu, kao na primjer : mama daj, tata idemo….. A sa tri godine dijete ima bogat fond riječi koje aktivno i pasivno koristi, recimo prepričava priče, pjeva pjesmice.
Do četvrte godine dijete treba da ima artikulaciju svih glasova uz određena odstupanja.
Ukoliko roditelji uočavaju neki od ovih nedostataka obavezno je da potraže pomoć stručnjaka.
Jasminko Razić
