Ujedinjeni narodi su 30. august proglasili Međunarodnim danom nestalih.
Ovo je dan prisjećanja i odavanja počasti desetinama hiljada osoba širom svijeta nestalih u oružanim sukobima, počinjenim zločinima protiv čovječnosti ili usljed kršenja osnovnih ljudskih prava.
Jedna od brojnih i bolnih posljedica rata u Bosni i Hercegovini je nestanak više hiljada osoba.
Nažalost, preko 7.600 osoba u BiH još uvijek se vode kao nestale.
Obilježavanje Međunarodnog dana nestalih je prilika da se, pored postignutog napretka u rješavanju sudbine nestalih osoba u BiH, još jednom skrene pažnja svim nosiocima vlasti da je ovo jedno od najznačajnijih pitanja ljudskih prava s kojim se suočava ne samo BiH nego i druge države bivše Jugoslavije.
Preživjeli svjedoci genocida u Srebrenici i nakon 29 godina tragaju za više od 1000 svojih najmilijih i svake godine na ovaj datum postavljaju isto pitanje ”Gdje su?” ali ostaju bez odgovora na to pitanje.
Oni koji znaju gdje se nalaze neotkrivene masovne grobnice o tome šute.
Preživjeli svjedoci Genocida neće stati u svojo borbi i nastojanju da pronađu i ukopaju i posljednju žrtvu Genocida.
Predstavnice četiri udruženja majki i žena Srebrenice i Bratunca, i ove godine su uzele učešće u programu obilježavanja te podsjetile koliko je važno da svaka žrtva bude identifikovana, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost jer je pravo svakog čovjeka da dobije svoj nišan na kojem će pisati njegovo ime i prezime.
Kako se sjećamo naših žrtava, naših nestalih, imamo obavezu da se tako sjetimo svih onih koji se i danas smatraju nestalima, ma gdje se nalazili u svijetu.
Svi mi kojima je stalo do istine i pravde moramo ostati dosljedni u toj borbi da svaka osoba dobije svoj nišan, svoje ime i prezime na njemu i ukop dostojan čovjeka jer to jedino i preostaje.
Treba podsjetiti da se danas u našoj zemlji još 7.600 osoba vode kao nestali i da njihovi posmrtni ostaci ni nakon 29 godina od završetka rata nisu pronađeni niti identifikovani.
Jasminko Razić