U svijetu je registrovano oko 17 000 osoba s cerebralnom paralizom.
Cerebralnu paralizu možemo definisati kao grupu poremećaja pokreta i položaja uzrokovano oštećenjem ili defektom nezrelog mozga.
Na mozak se odnosi pojam “cerebralna”, a “paraliza” na poremećaj pokreta i položaja.
Cerebralna paraliza je kompleksan invaliditet koji zahtjeva interdisciplinaran pristup, a definicija i dijagnoza cerebralne paralize još uvijek su predmet mnogih rasprava.
Smatra se da je cerebralna paraliza jedan od najčešćih uzroka invaliditeta kod djece. Ne-progresivni poremećaj, što znači da se ne pogoršava s godinama, obično uzrokovan povredom mozga tokom trudnoće, poroda ili neposredno nakon poroda.
5 činjenica o cerebralnoj paralizi
1.Pogađa novorođenčad
Jedno od 500 novorođenčadi rođeno je sa cerebralnom paralizom.
2.Pogađa prijevremeno rođenu djecu
Skoro polovina osoba s cerebralnom paralizom je rođena prijevremeno.
- Kod većine osoba s cerebralnom paralizom prisutne su kombinovane smetnje.
Svako četvrto dete sa CP-om nije u stanju da govori; jedno od troje djece ima poteškoće pri kretanju; svako drugo dijete sa CP-om ima mentalni ili intelektualni invaliditet; a svako četvrto ima epilepsiju.
- Cerebralna paraliza stigmatizira
U mnogim društvima širom sveta, ljudi s cerebralnom paralizom nisu uključeni u programe inkluzije.
- Učestalost cerebralne paraliza u svijetu
U svijetu se svakih 15 sati rodi dijete s rizikom od nastajanja CP-a.
Iako ne postoji tretman za stanje, habilitacija, fizikalna terapija i lijekovi mogu pomoći onima koji imaju cerebralnu paralizu da provedu ispunjen život.
Važno je što ranije uključiti dijete zajedno sa roditeljima u postupke rane intervencije primjenjujući određenu re/habilitacijsku metodu kako bi se poboljšale šanse za što bolji razvojni ishod djeteta.
Ali čak i nakon ranih tretmana habilitacije i fizikalne terapije, daljnji tretmani osoba s cerebralnom paralizom moraju biti dobro vođeni tokom njihovog cijelog života. Samim rastom i razvojem djeteta s cerebralnom paralizom i prelaskom u adolescenciju, odraslu dob i starije životno doba, njegove potrebe se mogu promijeniti i mogu zahtijevati različite pristupe liječenju.
Nažalost roditelji i dalje lutaju u potrazi za idealnim i boljim pristupom za njihovo dijete, što ukazuje na činjenicu da je potrebno raditi na interdisciplinarnom pristupu, inkluziji u zajednicu i uvođenju nekih novih metoda u pristupu sa djecom i odraslim s cerebralnom paralizom.
Podizanje svijesti je prvi korak prema ostvarivanju prava i uključivanju u društvo osoba s cerebralnom paralizom.
Jasminko Razić
