“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice”. Ovako je zvučala stravična poruka emitirana putem Radija Prijedor 1992. godine. Bio je to uvod u sistemsko čišćenje Prijedora, mučenja, silovanja i ubijanje Bošnjaka i Hrvata u ovom bosanskohercegovačkom gradu, a koji je rezultirao ubijanjem 3.176 osoba, među kojima je bilo 102 djece.
Nošenjem bijelih traka oko ruku, članovi Vlade Tuzlanskog kantona su na današnjoj sjednici Vlade institucionalno obilježili “Dan bijelih traka” koje su simbol stradanja Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru. Prije 30 godina nesrpskom stanovništvu u Prijedoru je naređeno da, kao znak raspoznavanja, obilježe svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.
Vlada Tuzlanskog kantona danas se nošenjem bijele trake oko rukava prisjetila 31. maja 1992. godine. Bijela traka je, prema mišljenju mnogih, bila jasan znak i namjera da se u Prijedoru počini genocid jer se na vidljiv način obilježila jedna cijela grupa ljudi kako bi se istrijebila i prognala s jednog područja.
Zločini u Prijedoru počeli su napadima srpskih snaga na bošnjačka naselja na Mataruškom brdu 22. maja, zatim napada na Kozarac 24. maja i otvaranja logora Keraterm, Omarska i Trnopolje između 26. i 30. maja. Zločinci koji su ubijali, mučili, silovali i palili u Prijedoru osuđeni su na više od 800 godina zatvora, a pojedini su osuđeni i po dva i čak tri puta. Pred Sudom Bosne i Hercegovine i dalje se vode procesi za ratne zločine u ovom gradu.
Ramiz Rizvanović
