Pustinje su područja koja zbog velike oskudice vlage nemaju razvijen vegetacijski pokrov.
Zajedno s polupustinjama pokrivaju 1/3 površine kontinenata, a rasprostiru se u približno 60 država.
Najveće su pustinje u suptropskom pojasu: na sjevernoj su polutki Sahara, pustinje Arapskoga poluotoka, Thar u Indiji i Pakistanu i meksičke pustinje; na južnoj su polutki Kalahari i Namib u Africi, pustinje u Australiji, Atacama u Južnoj Americi.
Opustinjavanje (dezertifikacija) je proces oštećenja zemljišta koji se događa širom svijeta kao posljedica ljudskog djelovanja i klimatskih promjena.
Procjenjuje se da je u svijetu dezertifikacijom izravno ugroženo više od milijardu ljudi u više od 110 zemalja.
Suša je ekstremno suho razdoblje kad su zalihe vode u tlu i vodotocima smanjene zbog pomanjkanja padavina.
Zbog suše mogu nastati ozbiljni poremećaji u poljoprivredi, vodoprivredi i drugim granama privrede, a može doći i do masovnoga pomora ljudi kao 1900. godine u Indiji kad je od suše, gladi i bolesti umrlo oko tri miliona ljudi, te 1936. godine u Kini, u provinciji Sichuan, kad je bilo iseljeno 34 miliona seljaka i od gladi umrlo 5 miliona ljudi.
Pojava suše postaje sve češća u cijelom svijetu i pogađa razvijene, ali i nerazvijene zemlje.
Dosad naučnici nisu našli pouzdanu metodu za sigurno predviđanje suše, ali prateći i analizirajući brojne meteorološke, hidrološke i hidrogeološke parametre, sušu je ipak moguće predvidjeti.
Da bi skrenula pozornost javnosti na globalni problem degradacije zemljišta i predstavila provedbu Konvencije Ujedinjenih naroda za suzbijanje dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, naročitou Africi (UNCCD – United Nations Convention to Combat Desertification), Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 1995. godine 17. juni Svjetskim danom borbe protiv stvaranja pustinja i suša.
Jasminko Razić
