Sv. Nikola je rođen u bogatoj obitelji u Maloj Aziji (današnjoj Turskoj) u 3. stoljeću. Njegovi roditelji dugo nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri. Njegovi pobožni roditelji odgajali su ga u ljubavi, ali i učili pomagati drugima. Nažalost, njegovi roditelji su rano umrli i Nikola je ostao sam.
Uvijek je vodio brigu o ljudima, pa je tako pomagao siromašnom susjedu, ubacujući mu novce kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćeri.
Sveti Nikola poznat je kao svetac čiji se dan slavi 6.decembra, na dan kad je umro u 4. stoljeću. Iako je umro u Turskoj, njegovi se ostaci čuvaju u Italiji. Zaštitnik je pomoraca, ali i djece. Bio je svećenik, širio je vjeru i činio dobra po svijetu.
Uz njega se veže i jedna priča koja se zadržala do današnjih dana.
Priča govori o ocu koji je imao tri kćeri, ali ne i dovoljno novaca da ih uda pa mu nije preostalo drugo, nego da pokuša prodati njihovu ljepotu. Kako bi ga spriječio u tome, Nikola je noću ostavljao zlatnike sve dok i posljednja kćer nije imala dovoljno za miraz, sve kako bi djevojke živjele dostojan život. Upravo radi ove priče vjeruje se da u noći s 5. na 6. prosinac Nikola dolazi i na naše prozore, i u čizmicama ili visećim čarapama ostavlja darove ako smo bilo dobri i zaslužili ih.
Kasnije se razvila priča da uz Svetog Nikolu ide i zločesti stvor koji donosi šibe onima koji nisu bili sasvim dobri.
Na dan Svetog Nikole nije stvar u veličini poklona i količini, već je stvar u tome što djeca zaista tih dana nastoje biti posebno dobra. Veselje koje se može vidjeti u njihovim očima pri čišćenju čizmica i sreća na njihovim licima kad ugledaju slatkiš ili naranču, zaista se ne mogu mjeriti s potrošenim novcem.
Osim pomoraca i djece, Sveti je Nikola zaštitnik i putnika i studenata.
Merisa Mujčinović Husić
