Osman Đikić je poznati bosanskohercegovački pjesnik, pisac, dramatičar, javni i društveni radnik. Rođen je 7. januara 1879. godine u Mostaru, gdje je završio ruždiju i nekoliko razreda gimnazije. Kad je isključen iz gimnazije, seli se za Carigrad, gdje nastavlja školovanje. Iz Carigrada odlazi u Beograd, a onda u Beč, gdje završava trgovačku akademiju. Radio je kao bankovni činovnik u Zagrebu, Brčkom i Mostaru. 1909. godine seli se u Sarajevo, nakon što je izabran za sekretara muslimanskog kulturnog društva “Gajret” i za urednika lista “Gajret”, a već sljedeće, 1910. godine, pokreće politički list “Samouprava”.
Poeziju je počeo pisati veoma mlad, a svoja djela objavljivao je u listovima “Bosanska vila”, “Zora”, “Behar” i dr. Izdao je zbirke pjesama “Muslimanskoj mladeži”, “Ašiklije” i “Pobratimstvo”, a autor je i drame “Zlatija” koja se prikazivala na “Gajretovim” i drugim zabavama. Bio je i sakupljač narodnih umotvorina, ali ih nije objavio, već je sve skupljeno ustupio Srpskoj akademiji nauka u Beogradu. U vrijeme prvih saborskih izbora, 1910. godine, bio je jedan od kandidata Socijal-demokratske stranke za treću kuriju.
Umro je u rodnom gradu 30. marta 1912. godine.
Đikićeva djela
Pobratimstvo (1900.), Muslimanskoj mladeži (1902.), Ašiklije (1903.), Đaurko lijepa (1905.)…
Folklorne drame
Zlatija (1906.), Stana (1906.), Muhadžir (1909.).
Jasminko Razić
