Danas smo se oprostili od Muradifa Demirovića Arčija, čovjeka kojeg ćemo svi mi koji smo s njim radili, sarađivali ili ga barem jedanput u životu sreli i s njim pričali, pamtiti kao vedru, blagu, staloženu osobu, do kraja predanu svojim obavezama.
Sjećat ćemo ga se kao izvanrednog čovjeka, izvanrednog stručnjaka posvećenog svojoj profesiji.
Sjećat ćemo ga se kao jako snalažljivog i praktičnog čovjeka.
Imao je izrazit osjećaj za druge ljude, izrazitu saosjećajnost, altruizam.
Također, sjećat ćemo ga se kao čovjeka izvanredne hrabrosti i odvažnosti.
Ipak, nije se obistinila ona Markesova “umrijet ću kad budem ostario”.
Muradif je umro, a da nije ostario.
Otišao je na Bolji svijet čovjek koji je širio dobrotu, mudrost, mir i ljubav.
Neka je rahmet njegovoj plemenitoj duši.
/JR/
