Dragi zemljaci, dragi sunarodnici,
Kod nas, u sjeveroistočnoj Bosni, riječ zemljak ne znači samo Bosanac ili stanovnik Bosne i Hercegovine, nego je mnogo prisnija i označava upravo to – grupu ljudi s kojom smo vezani zemljom, tlom.
Stoga, dragi zemljaci, svi vi koji ste Srebrenicu preživjeli i između aprila 1992. i jula 1995. godine u i oko Srebrenice izgubili nekoga svog – vama se obraćamo. Svetost posla koji je nam je povjeren nas obavezuju ponajprije prema vama.
Na naše sjećanje na Srebrenicu vrši se svakodnevna agresija. Svakodnevna kampanja laži o Srebrenici je dobro osmišljena, planirana i koordinirana.
Memorijalni centar Srebrenica-Potočari nalazi se na ključnoj raskrsnici: dok se uistinu herojska borba za pronalazak preostalih nestalih nastavlja, ova institucija – koja je prije svega naše vlasništvo i koje ne bi bilo bez nemjerljive hrabrosti i požrtvovanosti porodica žrtava – mora preći u „narednu fazu sjećanja“. Na laži moramo odgovoriti i odgovarati istinom utemeljenom na činjenicama. Da bi to bili u stanju, moramo osigurati da činjenice, dokazi, ne samo o nestanku jedne, naše zajednice – zajednice Bošnjaka sjeveroistočne Bosne – nego i o tome ko je i šta je bila, kako je živjela, kako je preživljavala, budu sačuvane. Moramo osigurati da činjenice, brojevi dobiju lice, dobiju glas. Centralno mjesto tog sjećanja treba, mora da bude Memorijalni centar. To, međutim, ne možemo uraditi jedni bez drugih.
Na naše pamćenje se, ponavljamo, vrši svakodnevna agresija. Stoga moramo prikupiti sve dokaze o tome ko smo i šta smo bili, kako smo preživljavali, kako smo i umirali. Potrebno nam je to da bi istovremeno i počeli da razvijamo Memorijalni centar za sljedeću fazu u borbi za naš komadić istine, našu priču. Kad nas ne bude, mora ostati institucija koja će pričati našu priču. Ne smijemo ostati neupamćeni.
Stoga vas ovim putem pozivamo da nam se javite i pohranite u ovu instituciju na čuvanje predmete koje imate iz vremena kada je Srebrenica bila pod opsadom ili iz perioda od jula do oktobra 1995. godine, kada su posljednji preživjeli uspjeli stići do Tuzle. Za mnoge od vas takvi predmeti imaju sentimetalnu vrijednost. Ali priče koje oni danas pričaju ne smiju ostati neispričane.
Predmet ovog javnog poziva uključuje, ali nije ograničen na:
– odjeću i obuću koja je pripadala žrtvama genocida ili preživjelim svjedocima (posebno obuću ručne izrade, konzerviranu hranu odnosno konzerve ili ambalažu istih, lične predmete žrtava genocida kao što su: satovi, tabakere, čakmaci-kresiva, lični dokumenti, i drugi predmeti uključujući i one pronađene uz žrtve u masovnim grobnicama), zatim improvizirane patente poput peći, svjetiljki, kolica za drva i tome slično); odjeću korištenu u Srebrenici (napravljenu od padobranskog platna ili šatorskog krila koji su korišteni pri bacanju hrane iz zraka 1993. godine), ruksake, sveske, udžbenike, igračke (kupljene ili ručno napravljene);
– dokumente, dnevnike, bilješke, pisma koja su putem Crvenog krsta stigla u ili poslana iz enklave, novinske članke i fotografije (poželjno u originalima, ali prihvatljivo je i u formi kopija),
– audio i video građu, audio i video snimke koji govore o životu stanovništva bosanskog srednjeg Podrinja od početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, a posebno u periodu dok je Srebrenica bila tzv. zaštićena zona UN-a i u julu 1995. godine.
Mi ćemo se pobrinuti za njihovo očuvanje i zaštitu, tako da ne propadnu. Sačuvaćemo ih za generacije koje dolaze, koje još nisu ni rođene.
Javite nam se putem e-maila na info@potocarimc.org ili na telefon 056 440 486. Budite slobodni za svaki upit, ukoliko želite pomoći realizaciji ove aktivnosti, a vrata Memorijalnog centra će biti otvorena za sve dobronamjerne koji žele pomoći ovaj projekat.
Memorijalni centar Srebrenica-Potočari Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine
/Samka A./
