“Cijelog tog uzbuđenog, tog nezaboravnog tjedna, bilo je ono neobično jesenje vrijeme, kojem se uvijek ljudi dive, ono vrijeme kada nisko sunce grije jače nego u proljeće, kad sve blista u rijetkom, čistom zraku tako da oči zasjenjuje, kad se grudi snaže i oporavljaju, udišući jesenji mirisni zrak, kad noći čak bivaju tople i kad u tim tamnim, toplim noćima padaju s neba zlatne zvijezde, plašeći i veseleći neprestano čovjeka.”
Lav Nikolajevič Tolstoj
„Dane kasne jeseni obično svi kude,
Al’ je ona meni mila, čitatelju dragi,
Blage je ljepote, a svjetlosti skromne.
K’o dijete za kojeg ne mare njegovi
Privlači me ona. Otvoreno kažem,
Od godišnjih doba ona mi najdraža,
Ima mnogo lijepog; i bez taštine je volim,
U njoj nađoh nešto u ćudljivom snu.”
Aleksandar Puškin
.
J.R.
