Mnogi roditelji ne znajući kako privoliti dijete da ponovo počne učiti, pribjegavaju raznim metodama koje su, prema tvrdnjama stručnjaka, često pogrešne, a kao krajnji ishod, umjesto željenih rezultata, imamo nervoznog roditelja i dijete koje je pod konstantnim pritiskom.
S radnim navikama se ne rađamo, to je dio razvojnog procesa koji se usvaja tokom života.
Ukoliko je roditelj insistirao na usvajanju radnih obaveza od početka školovanja, u takvim slučajevima ne bi trebalo biti problema ako dijete podsjetite da je period odmora prošao, i da se sada treba ponovo vratiti knjizi. Pažnju posebno treba obratiti na ciljeve koji se žele postići. Oni trebaju biti realni, dostižni, mjerljivi i važni za dijete. Puno je roditelja koji preko djece žele postići ono što nisu u svojoj mladosti. To je pogrešno i u većini slučajeva vraća se kao bumerang.
Kod djeteta je važno razvijati samopouzdanje, ohrabrivati ga za promjene, upoznavati ga sa strategijama učenja, stvarati takav ambijent u porodici da osjeti podršku i nagraditi ga za svaki uspjeh.
Djetetu treba pomoći da planira vrijeme i da u planovima, pored rada, postoje periodi odmora. U početku periodi rada trebaju biti kraći, nakon čega treba uslijediti odmor, pa ponovo vraćanje učenju. Vremenom periode učenja treba produžavati. Pomozite djetetu da rad za školu poveže sa vlastitim interesima, održite pozitivan stav prema školi i vjerovanje da se može uspjeti. Što se tiče motivacije za učenje, nju je najbolje povezati sa drugim interesima mališana, jer je to najbolji garant uspjeha.
Evo još nekoliko preporuka kako motivirati dijete da uči:
1. Odgovornost je važna Postepeno, u skladu s uzrastom, prepustite odgovornost za školu djetetu. To znači da mališan sam treba spremati torbu, brinuti o zadaći (šta ima za zadaću, je li napisana ili nije), podizati knjige za lektiru iz biblioteke, navijati sat i samo ustajati na vrijeme. Osim odgovornosti u obliku brige za obaveze, važno je da roditelj ima na umu da dijete ide u školu zbog sebe i da se taj stav osjeća u razgovorima koje vodi s njim.
2. Naučite slušati Slušanje pretpostavlja da ne prilazimo tražeći kvar koji treba otkloniti, već s pravim interesom, dajući djetetu priliku da ispriča šta mu je važno, a s ciljem da čujemo kako se osjeća, šta želi i kako mu možemo pomoći da samo riješi problem.
3. Podržavajte, ohrabrujte, poštujte Više razumijevanja u razgovoru, tolerancija na greške, usmjerenost na dijete, a ne na vlastite osjećaje, važni su za njegovu motivaciju u daljem radu. Djetetu je za savladavanje novog potrebna podrška i ohrabrenje te povjerenje da ono to može. Pri tome podrška ne treba biti samo na riječima i da nije isprazna. Nije dovoljno samo reći djetetu “Možeš ti to, vjerujam u tebe”, naročito ne onda kad je dijete frustrirano jer mu nešto ne ide. U takvim situacijama, osim podrške, važno je saslušati u čemu je problem te zajedno s djetetom potražiti rješenje.
4. Budite primjer Djeca koja vole učiti obično žive u domovima u kojima se znanje cijeni, u kojima roditelji dopuštaju pitanja, različita mišljenja i intelektualne rasprave. Takvi roditelji vole kad dijete traži odgovore, objašnjenja, daje svoje, drugačije mišljenje. Oni znaju razlikovati raspravu od svađe i cijene dobar argument, bilo da su ga sami smislili ili je stigao od djeteta. Oni s djecom rado obilaze muzeje, galerije, zoološki i botanički vrt.
5. Neka uči s razumijevanjem Potičite dijete da postavlja pitanja zašto je to tako, kako je do toga došlo te da nađe smisao u onom što uči. Pomozite mu da nađe korisnost onoga što uči, kakve to ima veze sa drugim, već naučenim gradivom, ili svakodnevnim iskustvom. To podrazumijeva da dijete nađe veze, a da je roditelj samo neko ko to pomaže, “pogura kad zapne” i opet pusti da samostalno ide dalje.
Jasminko Razić
