U selima na području Živinica još uvijek ima stabala starih sorti krušaka kojima prijeti opasnost od propadanja.
Među njima ima zaboravljenih slatkih, sočnih, ukusnih koje zaljubljenici i entuzijasti nastoje sačuvati u svojim voćnjacima i avlijama.
Jedan od tih entuzijasta je i naš sugrađanin Bego Duraković koji ima privilegiju da u svom dvorištu ima možda i najstariju krušku u regiji Sjeveroistočne Bosne.
Na imanju Bege Durakovića u zaseoku Beširovići u Mjesnoj zajednici Višća Gornja jedno stablo kruške već stoljeće i po odolijeva i prkosi svim vremenskim prilikama i neprilikama.
Prema porodičnom usmenom predanju, koje se prepričava i prenosi sa koljena na koljeno, staro je punih 150 godina.
Glava kuće, Bego, nastavlja da prenosi predanje, jer veruje da je njegova kruška među najstarijim, ako ne i najstarija, ne samo u Živinicama već i u široj regiji.
Lijepo je vidjeti ovu krušku još uvijek raskošne krošnje u Beginoj avliji kako prkosi vremenu i uporno daje obilje finih plodova kojima porodici Duraković ali i mnogima drugima čini život ljepšim i slađim.
Kruške su veoma efikasne za snižavanje pritiska, zbog djelovanja antioksidansa glutaciona koji smanjuje i rizik od moždanog udara.
Sadrži i mineral Bor koji ima sposobnost da zadrži kalcij te na taj način snižava rizik od osteoporoze.
Sok kruške je odličan izvor energije pa je dobar za dijabetičare, a sve to zahvaljujući voćnom šećeru fruktozi i levulozi.
Isto tako kruške su bogate dijetetnim vlaknima koja pozitivno djeluju kod probavnog sistema, kod rizika raka dojke ( čak i 50 % ).
Također regulira nivo holesterola u krvi.
U hladu ispod Durakovića kruške, koja ima vrlo razgranatu krošnju, uživali su i odmarali se mnogi, naročito ljeti, kad pristignu žege i sparine.
A uveče, do duboko u noć, na klupi se skupljala omladina, pjevala i ašikovala.
Rađale su se tu i prve simpatije, padali prvi poljupci, a bilo je i ljubavnih jada i tugovanja.
Bego Duraković ima lijep običaj da barem jednom godišnje okupi svoju porodicu i rodbinu pod staru krušku kako bi se družili i zajedno proveli ugodne trenutke.
Tako je bilo i nedavno i tom prilikom u svojoj besjedi, Bego je svojima najmilijima poručio:
„Djeco moja, ovu krušku zasadio je i kalemio naš djed i pradjed prije 150 godina. Od tada, pod njom su mnogi sjedili, teferičili, šenlučili… Naša familija to nastavlja i ovdje se nađemo za vrijeme bajrama, teferiča i drugih svetkovina. Sačuvajmo ovaj naš „ živi spomenik“ jednog vremena i običaja za naše potomke.“
Jasminko Razić
