Svjetski dan dobrovoljnih darivalaca krvi se obilježava 14. juna svake godine, sa ciljem da se podigne svijest o značaju transfuzije krvi u spašavanju života i unapređenju zdravlja ljudi kao i da se apeluje na ljude da redovno daruju krv, jer su količine prikupljene krvi veoma ograničene.
Čin darivanja krvi je izuzetno human i ne postoji nagrada kojom je moguće obilježiti ili nagraditi svakog dobrovoljnog darivaoca krvi. Svaka poklonjena jedinica krvi spašava najmanje tri života što najbolje ilustrira vrijednost darivanja krvi, a osim toga darovana krv ne može naškoditi davaocu nikada, jer je sav pribor za jednokratnu upotrebu.
Definiciju dobrovoljnog darivanja krvi odredili su Međunarodno udruženje transfuziologa (ISBN), Međunarodni Crveni križ (IFCR), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Evropsko vijeće (Council of Europe) i prihvaćena je u svim zemljama svijeta.
Prvi Svjetski dan darivalaca krvi obilježen je 14. juna 2004. godine, a u junu 2005. godine na skupštini Svjetske zdravstvene organizacije ministri zdravstva iz cijelog svijeta jednoglasno su dali izjavu o podršci dobrovoljnim, neplaćenim davaocima krvi.
Donijeli su i rezoluciju kojom su 14. juni proglasili Svjetskim danom darivalaca krvi u čast nobelovca dr. Karla Landsteinera, rođenog 14. juna 1868. godine koji je razvio sistem određivanja krvnih grupa.
Cilj obilježavanja ovog dana je podizanje svijesti o potrebi za sigurnom krvlju širom svijeta i ohrabrivanje pojedinaca da redovno doniraju krv, kako bi krv bila dostupna za sve kojima je potrebna.
Sve zdrave osobe muškog i ženskog spola od 18 do 65 godina mogu darivati krv, ukoliko zadovoljavaju zdravstvene kriterije. Prilikom darivanja može se dati do 450 ml krvi. Jedini zdravstveni propis nakon darivanja krvi je da se popije dovoljno tečnosti. Ishrana i fizičke aktivnosti su uobičajene. Poslije darivanja krvi ne treba konzumirati duhanske proizvode dva sata, te ne treba raditi pored nežaštićenih opasnih aparata i mašina. Cjelokupan materijal za uzimanje krvi je sterilan i za jednokratnu upotrebu. Vrijeme da se nadoknadi “tečni” dio krvi iz rezervi je tridesetak minuta, a ćelijski elementi nadoknade se za 30 do 60 dana.
Krv i krvni derivati predstavljaju lijek i neophodni su da bi neko bio izliječen i da bi nečiji život bio spašen. Suština darivanja krvi je da se skupi dovoljna količina sigurne krvi, te da se postigne da krv čeka pacijenta, a ne da pacijent čeka krv.
Jasminko Razić
