Deveti oktobar jedan je od najtužnijih datuma u historiji Gračanice.
I ove godine, okupljanjem kod centralnog spomen-obilježja, mještani su odali počast šehidima i civilnim žrtvama rata, čuvajući sjećanje na one koji su svoje živote izgubili u najtežim danima odbrane Bosne i Hercegovine.
Na centralnom spomen obilježju u Gračanici položeno je svijeće proučena fatiha i odata dužna počast najboljim sinovima ovog kraja.
Prisutni su se prisjetili onih čija su imena trajno upisana u historiju i kolektivno pamćenje Gračanice. Njihova žrtva podsjeća na cijenu slobode, ali i na obavezu da se istina o stradanju nikada ne zaboravi.
Na bedemu odbrane, živote su položili Suljo Muminović, Jusuf Zehić, Ramiz Ćasurović, Halil Tursunović, Muhamed Numanović, Zijad Ferizović, Himzo Durić, Husein Lješnica, Said Durić, Safet Šepić, Senaid Humkić, Sabit Dervišević, Refik Mahmutović, Rasim Kozarević, Mujko Šepić, Ramo Šljivić, Omer Šepić, Mehmed Zahirović, Kahro Šepić i Jakub Zahirović.
Civilne žrtve rata: Osman Jusić, Ema Vrtagić, Munir Kozarević, Smajo Kozarević, Džemal Jusić, Fatima Zahirović, Senad Beširević i Edin Beširević.
Deveti oktobar 1992. godine posebno je bolan za porodice i mještane Gračanice. Tog dana, od agresorske granate, na području ove mjesne zajednice život su izgubili Rasim Kozarević, rođen 1956. godine, te dječaci Munir i Smajo Kozarević, rođeni 1981. godine.
Rasim je imao 36 godina, a Munir i Smajo tek jedanaest. U vremenu kada je njihovo djetinjstvo trebalo biti ispunjeno igrom, školskim obavezama i bezbrižnim odrastanjem, njihovi životi nasilno su prekinuti.
Iza njih su ostali porodica, uspomene i bol zbog gubitka koji se ne može nadoknaditi.
Na mjestu njihove pogibije, na autobuskoj stanici u Gračanici, iz sredstava budžeta Grada Živinice izgrađeno je spomen obilježje koje danas svjedoči o njihovim životima i tragediji koja je obilježila ovaj kraj.
Spomen obilježje su otkrili članovi porodice Kozarević, nakon čega položeno cvijeće i proučena fatiha.
Gradonačelnik Živinica je ovom prilikom istakao da su borci Gračanice bili na prvoj liniji odbrane, da su mještani od najmlađeg do nastarijeg pokazali neustrašivost i spremnost da do posljednjeg daha brane svoj kućni prag. Zato je važno da se takvih ljudi sjećamo svakog dana u godini naročito na obilježavanjima značajnih godišnjica.
Prošle su 34 godine, ali sjećanja ne blijede. Za porodice stradalih, vrijeme ne može izbrisati prazninu koju su ostavili njihovi najmiliji. Posebno teško ostaje sjećanje na ugašene dječije živote, na snove koji nikada nisu ostvareni i budućnost koja im je nasilno oduzeta.
Obilježavanje godišnjice stradanja šehida i civilnih žrtava Gračanice je dug prema onima koji nisu dočekali mir, prema njihovim porodicama i generacijama koje dolaze.
Jer, dok se njihova imena izgovaraju, dok se na mjestima stradanja polaže cvijeće i uče dove, svjedočimo da njihova žrtva nije bila uzaludna.
Merisa Mujčinović Husić
