Smatra se da su zarazne bolesti, a kasnije i pandemije, napredovale početkom sjedilačkog načina života.
Naši preci manje su se kretali, počeli su uzgajati životinje i živjeti na jednom mjestu te tako postali meta bolesti.
Naime, udomaćivanje životinja i život u njihovoj blizini omogućio je uzročnicima da prijeđu s jedne vrste na drugu i zaraze ljude.
Mnoge od bolesti posljedica su samog razvitka civilizacije.
Pojavom većih gradova, trgovačkih puteva i povećanim kontaktom s različitim ljudima, životinjama i različitim ekosistemima, pojava pandemija postajala je sve veća.
Čak i u modernijem dobu izbijanja novih bolesti stalna su pojava, iako su samo neke od njih dostigle pandemijske razmjere kao što ima trenutni COVID-19.
Antoninska kuga (165.-180.)
Poznata kao i Galenova kuga, vjeruje se da se bolest prvo pojavila kod Huna, te se preko germanskih plemena prenijela rimskim trupama koje su je širile po cijelom Carstvu. Procjenjuje se da je odgovorna za ukupno pet milijuna žrtava. Simptomi su bili vrućica, natečeno grlo, proljev, a ako je pacijent živio duže, čirevi puni gnoja.
Justinijanova kuga (541.-542.)
Bolest se prvi puta pojavljuje u Egiptu, a zatim se proširila izvan Palestine i Sredozemlja, iako novija istraživanja sugeriraju da je bolest potekla iz Azije od Huna, koji su pokušali proširiti svoje carstvo. Suvremeni povjesničari nazvali su ovu kugu po istočnom rimskom caru Justinijanu I. koji je tada vladao te se čak njome i zarazio, no bio je među rijetkim sretnicima koji su je uspjeli preboljeti. Povjesničari smatraju da je to bila prva pandemija bubonske kuge koja je postala poznatija pod imenom Crna smrt u 14. stoljeću. Bolest uzrokuje bakterija Yersinia pestis, a prenosili su ju štakori koje su ugrizle muhe.
Crna smrt (1347.-1351.)
Najpoznatija pandemija u ljudskoj povijesti bila je pandemija kuge u 14. stoljeću, poznatija pod imenom Crna smrt. U samo četiri godine, od 1347. do 1351., Crna kuga je pokosila oko 25 milijuna ljudi u Europi. Trgovačkim putevima kuga je brzo dospjela u ostatak svijeta te se po nekim pretpostavkama procjenjuje da je u stotinjak godina, koliko je trebalo vremena da čovječanstvo u potpunosti pobijedi pandemiju, umrlo čak četvrtina cjelokupnog svjetskog stanovništva koje je tada brojalo oko 450 milijuna ljudi.
Velike boginje (1520- 1977.)
Kada je otkrivena, Amerika je u 16. stoljeću imala oko 100 milijuna stanovnika. Svojim dolaskom na novo tlo, europski doseljenici sa sobom su donijeli i bolest koja je u Europi bila prisutna hiljadama godina. Američki domoroci nisu bili imuni na bolest velikih boginja što je uvelike utjecalo na smanjenje njihovog stanovništva. Velike boginje prenosile su se tjelesnim tekućinama, zrakom i odjećom i manifestirale povišenom tjelesnom temperaturom, bolovima po cijelom tijelu te svrbežom popraćenim osipom i krastama po tijelu. Izazivaju smrt kod oko 30% zaraženih, a kod preživjelih često ostavljaju trajnu unakaženost ili sljepoću. Iako je cjepivo otkriveno još 1796. godine, smatra se da je samo u 20. stoljeću od te bolesti umrlo između 300 i 500 milijuna ljudi.
Španjolska gripa (1918.- 1919.)
Nakon Prvog svjetskog rata, 1918. godine, pojavila se smrtonosna vrsta gripe koja je, prema procjenama, gotovo duplo premašila broj žrtava Prvog svjetskog rata. Usprkos trajanju od samo godinu dana, Španjolska gripa se nevjerojatno brzo proširila svijetom te je uzrokovala smrt 50 milijuna ljudi. Virus je bio izrazito smrtonosan jer je imunitet mnogih bio slab zbog neuhranjenosti uzrokovane ratom. Smatra se da su epidemija koju je prouzrokovao virus H1N1 prenijele ptice najprije u Kini, a potom su je prenijeli kineski radnici koji su prelazili iz Kanade u Europu te ju se stoga često uspoređuje s efektom koji su imale i boginje na američke domoroce s dolaskom Europljana. Simptomi Španjolske gripe su bili gotovo jednaki onoj obične gripe.
HIV/ AIDS (1981.- danas)
Jednom od najvećih pandemija u modernoj ljudskoj povijesti smatra se HIV, koja traje od šezdesetih godina prošlog stoljeća sa svojim izvorištem u Africi. Virus HIV-a širi se putem krvi, sjemena i ostalih tjelesnih tekućina, a kod organizma uzrokuje slabljenje imunološkog sustava zbog čega je tijelo podložno brojnim infekcijama. Ukoliko je imunološki sustav dovoljno oslabljen, virus uzrokuje bolest AIDS. Još uvijek ne postoji lijek protiv AIDS-a, no postoje lijekovi pomoću kojih se može spriječiti da se virus HIV-a dalje razvija. Dosad je zabilježeno oko 39 milijuna smrtnih slučajeva, ponajviše na području Afrike.
Uprkos postojanju bolesti i pandemija tijekom historije, tokom vremena se stvorio trend postupnog smanjenjenja stope smrtnosti.
Poboljšanja u zdravstvu snažno utječu na ublažavanje i usporavanje razvoja, a zatim i iskorjenjivanje bolesti.
Jasminko Razić
