Zahvaljujući raznim vidovima komunikacije, naročito putem interneta, ljudi nikada nisu bili bliže jedni drugima.
U isto vrijeme, što je svojevrstan paradoks, ljudi nisu nikada bili i dalje jedni drugima.
Naročito putem društvenih mreža, nekako lakše pokazujemo negativne emocije, nepodnošljivost, netoleranciju, ljubomoru, zavist, vulgarnost pa čak i mržnju prema drugima a “teški” smo na riječima kada trebamo iskazati naklonost, podršku, dati poneki kompliment ili čak reći “volim te”, “drag/a si mi” i sl.
Kao da nam je lakše “pljuvati” nego “ljubiti”.
Na neki uvrnut način, došlo se u situaciju da se stidimo iznijeti dobro iz sebe a sasvim lako, na naš govorni aparat, izbacimo ono što je loše.
U ovom vremenu kao da je atraktivnije i profitabilnije biti negativno nastrojen prema svemu i svačemu.
Iskazivanje pozitivnih emocija nije “in”.
Ipak, utješno je i lijepa je spoznaja da nas još uvijek ima koji se ne stidimo nekome reći nešto lijepo, izraziti naklonost pa i ljubav a da nas zbog toga ne “preplavi” osjećaj iracionalnog stida.
Jasminko Razić
