Krpelji su nametnici iz skupine člankonožaca veliki nekoliko milimetara.
Mogu se naći u šumama i proplancima, najčešće na listovima i granama grmova, niskog rastinja, u šikarama i prizemnom sloju šuma.
Za aktivnost krpelja važna je povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju sezonsku aktivnost.
Za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju krv, koju povremeno sišu životinjama (pticama i sisavcima), a ponekad i čovjeku.
Najizloženiji su ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta krpelja (šumari, šumski radnici, vojnici, planinari, lovci, izletnici, turisti).
Prilikom sisanja krvi, svome domaćinu mogu prenijeti neke zarazne bolesti.
Srećom, samo mali broj krpelja nosi uzročnike bolesti.
Krpelju treba 4 do 6 sati da nađe mjesto gdje će se učvrstiti, zatim sat do dva da probije kožu, a osim toga treba nekoliko sati sisati krv da bi zarazio čovjeka.
To nam daje dosta vremena da otkrijemo i odstranimo krpelja i spriječimo zarazu.
Ako se uoči krpelj na koži važno ga je što prije ukloniti jer rizik od infekcije je tim veći što je krpelj duže pričvršćen.
Krpelja je lakše odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.
Ako se krpelj pričvrstio, treba ga odmah izvadite pincetom ili noktima (preporučljivo je prije oprati ruke, a pincetu prebrisati antiseptikom) zahvaćajući ga što bliže glavici, uz kožu i laganim povlačenjem bez suvišnih manipulacija izvući iz kože.
Ne smije se krpelja ničim premazivati, primjerice kremom, uljem, alkoholom, lakom za nokte, petrolejom i sl. ili ‘paliti’ plamenom, kao ni povlačiti naglo te stiskati ili gnječiti jer se time uzrokuje njegovo grčenje i pojačano izlučivanje veće količine uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pri čemu se lakše prenese zaraza ako je zaražen.
Nakon odstranjivanja krpelja preporučljivo je mjesto uboda dezinficirati antiseptikom. Ako prilikom vađenja krpelja glavica ostane u koži ne treba paničariti. Čim je tijelo odvojeno od glavice spriječen je prijenos zaraze. Može se pokušati pažljivo izvaditi iglicom (paziti na dezinfekciju postupka), no glavica će nakon nekog vremena biti odbačena kao strano tijelo. Stoga nije potrebno nakon svakog kontakta s krpeljom zatražiti liječničku pomoć, već je dovoljno samo ukloniti krpelja s kože.
Liječniku se treba javiti ako se nikako ne uspije izvaditi krpelj, ako crvenilo ili ranica na mjestu uboda ne prođu nakon tri dana , ili ukoliko se nakon nekoliko dana od ugriza krpelja pojave simptomi bolesti, poput temperature, bolova u mišićima i zglobovima, opće slabosti (slično gripi), ili glavobolja, mučnina, povraćanje te pojava kožnih promjena (različitih oblika osipa).
Preporučuje se prikladna odjeća i obuća za boravak u prirodi (dugi rukavi i nogavice, uvučene čarape, zatvorene cipele). Izbjegavati odjeću tamnih boja (na njoj se krpelji teže uočavaju) i materijale s dlačicama poput vune ili flanela jer se na njih krpelji lakše uhvate.
Hodati uređenim stazama, izbjegavati provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganje odjevnih predmeta na grmlje. Korisno je nanošenje repelenata (sredstva za odbijanje krpelja) na gole i izložene dijelove tijela te eventualno na odjeću. Pregledavati tijelo tijekom boravka u prirodi (svaka 2 do 3 sata) i nakon povratka kući. Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (i više sati) ‘šeta’ tražeći pogodno mjesto za ubod.
Pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć druge osobe radi neuočljivih dijelova tijela). Krpelj je često mali i vrlo sličan madežu, pa ga je lako previdjeti na tijelu.
Posebnu pažnju obratiti na dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…). Kod djece će se često naći na glavi, jer su djeca niska i više se igraju u travi nego odrasli pa lakše pokupe krpelja glavom odnosno gornjim dijelom tijela.
Uz ove jednostavne savjete lako se mogu izbjeći neugodnosti, koje mogu pokvariti uživanje u boravku u prirodi.
Jasminko Razić
