Poplave su prirodna pojava koje ne možemo spriječiti pa se moramo njima prilagoditi da bismo spriječili štete. Zadiranje ljudi u rijeke i ostali utjecaj čovjeka dovelo je do šteta od poplava. Obrana od poplava podrazumijeva tehničke i ekološke mjere.
Obrana od poplava postaje iznimno važno pitanje svake zemlje, pojačano klimatskim promjenama. Iako vlada mišljenje da čovjek može pobijediti prirodu, posljednje poplave govore suprotno. Dok su poplave prirodan fenomen u rijeka baš kao cirkulacija krvi u čovjeka, štete od poplava su djelo čovjeka. Stoljeće tradicionalne obrane od poplava, deseci utrošenih milijardi na tehnički pristup, no poprave i dalje haraju, dokaz su neučinkovitosti, ali i nerazumijevanje složene hidrologije i dinamike rijeka.
Kako nastaju poplave?
Nestanak šuma u planinama i brdima stvara bujice na planinama, pa voda putuje mnogo brže prema nizinama (šume upijaju vodu i reguliraju padaline u tlu). Regulacija planinskih i brdskih potoka i rječica također ubrzava proces. Regulacija rijeka u nizinama, odnosno njihovo pretvaranje u ravne kanale, dalje pogoršava problem jer se ubrzava i skraćuje tok rijeke.
Prirodna poplavna područja, bazeni koji bi nas inače štitili od poplava, odvajaju se od rijeka, isušuju ili urbaniziraju. Rijeka se ubrzava i postaje tempiranom bombom jer regulirano korito ne može primiti goleme količine vode i samo je pitanje gdje će se razliti. Strategija brzog prolaska vodnog vala iznimno je loša jer se voda samo nakuplja i problem se prenosi nizvodnim susjedima. Ponekad smo to mi.
Konačno, naseljavanje u lažnoj sigurnosti brana i regulacija dovelo je do goleme opasnosti doslovno uz naša dvorišta. Održavanje kvalitetnih nasipa ključno je, samo ne izravno uz rijeku, već šire, da se uključe prirodna poplavna područja. Velik je problem i intenzifikacija poljoprivrede u najnižim poplavnim područjima ‒ to su trebali ostati pašnjaci koji podnose poplave, a i domaće su životinje tomu uvelike prilagođene.
Zablude vezane uz poplave
• „Trebalo bi čistiti korita rijeka (uređenje, odnosno regulacija)“
To se odnosi samo na vrlo kratke odsječke rijeka i potoka u naseljima, te na odvodne kanale iz polja i naselja, tako da ne dolazi do čepova i da se što prije izvede vodeni val. U svim ostalim slučajevima, a to je najveći dio prirodnih vodotoka, trebalo bi imati što manje intervencija u samom koritu, jer regulacija ubrzava rijeke, stvara bujicu, odsijeca ih od poplavne nizine, odnosno prirodnih primaoca visokih voda.
• „Jedan je krivac“
Kao što je u uzroku poplava objašnjeno, mnogo je razloga za poplave i ne postoji jedan krivac. Ostaje međutim činjenica je da naše vodno gospodarstvo vrlo sporo prihvaća modernu obranu od poplava što najbolje govori izvještaj europskih stručnjaka: U pogledu zaštite od poplava, bosanskohercegovačka vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u razvijenim zemljama .
• „Hidroelektrane su efikasna zaštita od poplava“.
Istina, hidroelektrane akumuliraju veće količine vode, ali za niskih ili srednjih vodostaja. Hidroelektrane tako sprječavaju one najkorisnije poplave u prirodnim područjima, one koje postepeno pune zalihe podzemne vode što ima pozitivan utjecaj na poljoprivredu i šumarstvo, održavaju zdravu poplavnu nizinu i biološku raznolikost, turizam itd. Na žalost, hidroelektrane nas ne brane od vrlo visokih voda, štoviše uzrokuju vodene valove.
• „’Zeleni’ su protiv nasipa“.
Upravo suprotno, mnoge udruge i neovisni stručnjaci u zaštiti prirode naglašavaju da su nasipi ključ rješenja. Sporne su neučinkovite, zastarjele i skupe regulacije u samom koritu i obalama rijeka.
• „Zabrana šljunkarenja na rijekama stvara poplave, jer dolazi do taloženja sedimenta“.
Ovo je vrlo smiješna, ali i opasna tvrdnja. Ne postoji relevantan znanstveni dokaz ni moderna praksa koja to potvrđuje. Ono što je sigurno, šljunkarenje u koritu rijeke stvara ogromne probleme, jer se rijeka ukopava, padaju razine podzemnih voda što dovodi do sušenja polja i šuma. Sedimenta u našim rijekama nedostaje zbog prekida donosa na branama i iskapanja i zato se ukopavaju rijeke. Iskapanje šljunka van korita (u šljunkarama) pak je mnogo bolje regulirano i minimalizirane su štetne posljedice.
Kako se obraniti od šteta od poplava?
Problem je iznimno složen, kao i rješenje. Ne postoji univerzalno rješenje za sprečavanje poplava, već niz mjera, svaka prilagođena lokalnim uvjetima. Valja primijeniti najbolji spoj tehničke obrane od poplava (ponajprije u naseljima, industrijskim postrojenjima, uz prometnice) i moderne, ekološke prakse obrane od poplava (ponajviše u šumama, livadama i ostaloj ekstenzivnoj poljoprivredi).
To je dinamičan sustav inženjeringa baziran na integriranom sustavu mnogih struka i korisnika. Ono zahtijeva promjenu shvaćanja rijeka i njihovih poplavnih područja, optimizaciju korištenja prostora, npr. povratak poplavnih pašnjaka. Jedno od glavnih rješenja obrane od poplava jest vraćanje rijeka u prirodno stanje, tj. revitalizacija prirodnih poplavnih i močvarnih područja, sve to unutar kvalitetnih nasipa. Ipak, ključno je rješenje što više odvojiti nasipe od rijeka tako da rijeka ima prostora da plavi unutar njih, a ne da plavi gradove i sela. Jedino bi kroz naselja i industrijska postrojenja trebalo što brže provesti vodni val i potom malo-pomalo dopustiti da se voda izlijeva u prirodne retencije ‒ spoj tradicije regulacije rijeka u naseljima i modernog razumijevanja rijeka.
Iznimno je važno i pravodobno prognoziranje kiša i vodnih valova, dojavljivanje preko granica država i spremnost ekipa za reakciju. Izrađuju se modeli opasnosti od poplava, temeljeni na mnogim faktorima, poput hidrologije, visine terena, blizine rijeka itd.
Jasminko Razić
