Bosna i Hercegovina je, na žalost, zemlja emigracije.
Uz posljednji rat, ekonomski uzroci su glavni razlog zbog čega je proces iseljavanja iz BiH i danas kontinuiran proces.
Iako se iseljavanjem smanjuje pritisak na tržište rada, odnosno smanjuje se broj nezaposlenih, istovremeno se smanjuje i broj radno aktivnog stanovništva, odnosno ponuda rada, što u dužem roku može imati negativne ekonomske posljedice poput pada BDP – a i urušavanja penzionog sistema odnosno može ograničiti rast ekonomije jer među onima koji iseljavaju ima veliki udio mlađeg stanovništva, a mladi kao najproduktivniji i najdugoročniji porezni obveznici su time i najkvalitetniji uplatitelji zdravstvenih i penzionih fondova.
Na ovaj način, u budućnosti nećemo imati nikoga da radi.
Emigracija iz BiH predstavlja i demografski problem jer pored negativnog prirodnog priraštaja i sveopšteg povećanja prosjeka starosti stanovništva, jedan je od glavnih uzroka velikog pada populacije na teritoriji BIH, posebno u pograničnim područjima.
BiH najviše napuštaju građani sa deficitarnim zanimanjima poput informatičara, inženjera mašinstva i građevinara, doktora i drugog medicinskog osoblja te visokokvalifikiciranih radnika.
Mnogobrojni doktori, specijalisti,farmaceuti, medicinske sestre, tehničari i njegovatelji emigriraju u inostranstvo u potrazi za boljim životom.
Progresijom odlaska nekoliko stotina doktora i medicinskog osoblja svake godine, za nekoliko godina ćemo ostati bez najstručnijeg medicinskog kadra, a zdravstveni sistem će propasti jer neće imati ko liječiti građane, koji, zbog lošeg životnog standarda, imaju sve više zdravstvenih problema.
Majstori raznih zanata vrlo lako svoju financijsku sigurnost pronalaze van BiH, popunjavajući praznine deficitarnih zanimanja u ekonomijama zapadne Europe.
Preostali visokokvalificirani radnici na domaćem tržištu rada dobivaju sve više na cijeni i u poziciji su da biraju poslove pa čak i da diktiraju cijene svoga rada.
S druge strane, za zanatska zanimanja se neobrazuje onoliko kadra koliko domaće tržište rada potražuje, što zbog nedostatka interesa mladih, što zbog težine vršenja samih poslova ove vrste.
Prevoznička djelatnost također hronično pati od nedostatka vozača koji svoj hljeb sigurno i u višestruko višim iznosima privređuju odlaskom u inostranstvo.
Unutrašnja mobilnost rada u BiH je niska i radi se prvenstveno o migraciji iz ruralnih u urbana područja zbog značajnih regionalnih razlika u ekonomskoj razvijenosti, stopama zaposlenosti i nezaposlenosti, kao i pristupu osnovnim uslugama.
Vlasti ne čine ništa da bi obuzdali ekonomsko emigriranje te su politike zapošljavanja mrtvo slovo na papiru koje se u praksi u najboljem slučaju svodi na subvencioniranje plata (obično dijela za doprinose) te na ograničeno samozapošljavanje, uključujući i neadekvatne programe obuka koje trebaju da podignu konkurentnost nezaposlenih.
Sramotan je paradoks da ova zemlja izvozi kvalificiranu radnu snagu, a istovremeno dobija međunarodnu financijsku pomoć za financiranje razvoja ljudskih potencijala.
Jasminko Razić
