Prve biblioteke nastale su prije više hiljada godina.
Pri iskopavanju starog grada Ura, u Mezopotamiji, naučnici su otkrili glineni pečat.
Bio je cilindričnog oblika s natpisima, i pripadao je prvoj biblioteci.
Već oko 700. godine prije nove ere, narod Mezopotamije je imao dobro uređene biblioteke po svojim hramovima i palačama.
Knjige su u tim bibliotekama bile glinene pločice ispisane klinastim pismom.
Hiljade takvih pločica raspoređenih prema područjima nauke, sačinjavale su zbirke koje su predstavljale prve prave biblioteke.
Jedna od njih tzv. Asurbanipalova biblioteka, s oko 22000 glinenih pločica, danas se čuva u Britanskom muzeju u Londonu.
I Egipćani su imali biblioteke koje su čuvali svećenici po hramovima.
Knjige su bile napravljene u obliku svitaka od papirusa.
Najčuvenija biblioteka svih vremena bila je u Aleksandriji, stvorena 300. godine prije nove ere.
Imala je najmanje 70000 svitaka od papirusa.
Najjednostavniji način da budemo sigurni da obrazujemo pismenu djecu je da ih naučimo da čitaju ali i da je čitanje aktivnost koja donosi zadovoljstvo.
A to znači, najprostije, nalaženje knjiga u kojima uživaju, omogućavanje pristupa tim knjigama, i prostor da iste čitaju.
Biblioteka je mjesto koje skladišti informacije i daje svakom građaninu jednak pristup istim.
To uključuje i informacije o zdravlju i mentalnom zdravlju.
To je zajedničko mjesto.
To je sigurno mjesto, raj na zemlji.
To je mjesto sa bibliotekarima na njemu.
Pismenost je bitnija nego ikada, u svijetu poruka i e-mailova, svijetu pisane informacije.
Potrebno je da čitamo i pišemo, potrebni su nam svjetski građani koji mogu da čitaju sa lakoćom, da razumiju ono što čitaju, razumiju nijanse i učine sebe razumljivim.
Biblioteke su kapije budućnosti.
/Prizori iz biblioteke u njemačkom gradu Hanau/
Jasminko Razić
