Suada Dilberović je bila studentica medicine Sarajevskog Univerziteta porijeklom iz Dubrovnika.
Suada je prva žrtva opsade Sarajeva i smatra se prvom žrtvom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992 – 1995. godine. U martu 1992. godine u Sarajevu je došlo do sukoba između pripadnika Srpske Demokratske Stranke (SDS) i policajaca pod kontrolom vlade Bosne i Hercegovine kad su Srbi na Grbavici i Vracama postavili barikade.
5. aprila 1992. godine održale su se demonstracije za mir, na kojima su građani Sarajeva tražili od agresorskih snaga da uklone barikade i da se povuku. Pripadnici SDS-a (četničke snage) su pucali sa krova hotela Holliday Inn na demonstrante. Nakon demonstracija održanih na Marijin Dvoru, okupljeni demonstranti su se uputili ka tadašnjem mostu Vrbanja. Snajperisti koji su bili pozicionirani u objektu naspram benzinske pumpe su otvorili vatru na narod i tu, na mostu su ubili Suadu Dilberović.
Na istom mjestu kao i Suada, ubijena je i Olga Sučić, pa se zbog toga na mostu, na kojem su ubijene ove dvije mlade djevojke, nalazi spomenik njima dvjema kao prvim žrtvama agresije u Sarajevu.
Most Suade i Olge ili Vrbanja most je naziv za most u Sarajevu preko rijeke Miljacke. Ime je dobio po Suadi Dilberović i Olgi Sučić, prvim sarajevskim žrtvama rata u Bosni i Hercegovini, koje su poginule 5. aprila 1992 na tadašnjem Vrbanja mostu, od strane srpskih snajperista. Most je prvobitno preimenovan u “Most Suade Dilberović” (6. april 1996. godine) da bi poslije ponovo preimenovan u “Most Suade i Olge” (3. decembar 1999. godine). Danas se na mostu nalazi spomen ploča u sjećanje na ove dvije nevine žrtve na kojoj piše: “Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši.”
Jasminko Razić
