Prvoga dana mjeseca novembra svake godine slavi se blagdan Svih svetih.
Tog dana slave se oni sveci i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života.
Svi sveti je dan spomena na kršćanske mučenike i slavi se još od četvrtog stoljeća.
Kako se ne znaju imena svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.
Riječ je o mnoštvu običnih ljudi, koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego da podrazumjeva puninu ljudskosti.
Na tu svetost pozvani su svi kršćani, svih životnih razdoblja.
Nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, i slijediti ga bez obeshrabrenja u teškim trenutcima, kako je i papa Benedikt XVI. kazao.
Dušni dan slavi se svake godine 2. novembra, kada se krđćani sjećaju svih svojih dragih pokojnika.
Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere.
Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. Za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici, da će oni moliti za nas da ostvarimo svoj konačni životni cilj, te da uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.”
U današnje vrijeme, čovjek je toliko zauzet zemaljskim stvarima, često biva teško udaljen od Boga nemisleći na svoju Dušu.
Blagdan Svih svetih i Dušni dan vrijeme je koje može biti vrlo poticajno za razmišljanje o vlastitim životu i o vječnosti.
Običaji u narodu, koji obilježavaju dan Svih svetih, je posjećivanje grobova obitelji i prijatelja koji više nisu s nama, polaganje cvijeća i paljenje svijeća na njihovim vječnim počivalištima, slavljenje svete mise i intenzivnija molitva za sve preminule pretke.
Jasminko Razić
