Svjetski dan borbe protiv AIDS – a obilježava se 1. decembra različitim aktivnostima radi podizanja svijesti javnosti o HIV/AIDS – u, pokazivanja solidarnosti prema oboljelima, djelovanja na smanjenje stigme, diskriminacije i skretanja pozornosti na opasnosti koje donosi rizično ponašanje.
HIV bolest je zarazna i zasad neizlječiva. To je hronični progresivni proces koji nastaje ulaskom HIV-a (virusa humane imunodeficijencije) u organizam.
Crvena vrpca (Red Ribbon) je simbol borbe protiv AIDS-a.
Crvenu vrpcu kreirao je pjevač i glumac Paul Jabara, zajedno sa Visual AIDS grupom iz New Yorka 1991. godine kao odgovor na stigmu, diskriminaciju zaraženih osoba, ali i brzo širenje bolesti.
Sindrom stečene imunodeficijencije (eng. – Acquired Immunodeficiency Syndrome – AIDS) bolest je koja pretpostavlja teško oštećenje imunološkog sistema, tj. nemogućnost da se taj sistem brani od štetnog djelovanja različitih bolesti. Tada se smanjuje broj leukocita u krvi, smanjen je broj limfocita u limfnim čvorovima i slezeni, kao i broj zrelih T limfocita te se smanjuje količina protutijela.
HIV se najčešće prenosi seksualnim činom, miješanjem nekih od tjelesnih izlučevina oboljelog s onima zdravog čovjeka (sjemena tekućina, krv), u trudnoći sa majke na dijete (ali ne nužno) ili drugim dijelovima organizma u kojima je koncentracija ovog virusa velika. Može se zaraziti i korištenjem iste igle kao i prethodno zaraženi, zatim transfuzijom, a kroz posteljicu zaražena majka može (ali i ne mora) prenijeti bolest na dijete.
Virus HIV-a se ne prenosi društvenim događanjima u svakodnevnom životu poput zajedničkog objeda, druženja, grljenja, ljubljenja, korištenjem istoga posuđa i pribora za jelo. Također se ne prenosi putem insekata (npr. komaraca), slinom ili znojem jer virusa HIV-a u takovim tekućinama nema u dovoljnim količinama da bi došlo do zaraze. Virus HIV-a ne prenosi se sjedenjem u istoj prostoriji i razgovorom s bolesnikom.
Najčešće rizične situacije zdravstvenih radnika u radu sa pacijentom su kontakti sa krvlju pacijenta ili drugim tjelesnim tečnostima preko oštećene kože, zatim ubodi iglom, prskanje u oko ili neku drugu sluznicu, a najrjeđe su to povrede oštrim predmetom.
Jasminko Razić
