U 21. stoljeću, u jednom dijelu Evrope, i 23 godine od završetka rata u Bosni i Hercegovini u izbjegličkim kampovima još uvijek živi na stotine osoba.
Takav je slučaj sa više od 60 porodica koje su smještene u prognaničkom kampu u živiničkom naselju Karaula.
One su svoja ognjišta bile prisiljene napustiti u ratu.
Još uvijek su izbjeglice.
Kada su napuštali svoje domove, nisu ni sanjali da će njihovo izgnanstvo trajati tako dugo.
Nekada su imali sve, a danas žive u izbjegličkom naselju.
Žive u kolektivnom centru, u uslovima jedva dostojnih čovjeka.
Trošne kuće sa već oronulim prozorima prvi su prizor kada se uđe u naselje.
Naselje je nadomak samog centra grada, izgleda kao geto i ono u sebi krije mnoge bolne i tužne priče.
Iako je puno djece, u njemu se ne osjeti živost.
Ne čudi jer su ovi ljudi daleko od svojih domova.
Većina stanovnika izgubila je u ratu drage osobe.
Nažalost,ovaj ispaćeni narod je tragedije doživljavao i u ovom naselju i ovdje ih je dušman nalazio i ubijao njihove najmilije kao što se to desilo ’95 godine.
Stanovnici izbjegličkog naselja patili su se u ratu ali pate se i u miru.
Svaki Bosanac i Hercegovac koji ima životne nedaće, njegove nedaće su male u poređenju sa nedaćama njihovih sunarodnjaka koji žive u prognaničkim kampovima.
Prognaničko naselje na Karauli geto je na bosanski način.
U kampu na Karauli sada ne borave samo prognanici već i mnogi domicilni stanovnici koji su bez vlastitog smještaja i koji su u nezavidnom socijalnom položaju.
Svi oni nadu polažu u izgradnju nekoliko zgrada u dogledno vrijeme gdje bi imali smještaj dostojan čovjeka.
Proces povratka započeo je potpisivanjem Daytonskog sporazuma 1995. godine, na osnovu Aneksa VII tog sporazuma, ali ni do danas povratak nije okončan a posljednja predviđanja su da će izbjeglički kampovi biti ukinuti do 2020.godine
Djeca koja danas žive u kampu na Karauli, tu su i rođena.
Ne sjećaju se ”rodne grude” njihovih roditelja.
Žive sa optimizmom da će za njih budućnost biti bolja nego prošlost za njihove roditelje a mali dječak Adel kojeg smo danas zatekli kako se bosonog igra na rubu naselja, radoznalim pogledom kruži prema udaljenom horizontu kao da traži bolje i sretnije mjesto za sebe i svoje roditelje.
Jasminko Razić
