U Kruševu kod Olova 2022.godine otvoreno je spomen obilježje poginulim borcima i šehidima “Živiničkih osa” koji su u januaru 1994. godine dali svoje živote u odbrani domovine Bosne i Hercegovine.
Bitka za Kruševo bila je odlučujuća za opstanak naroda ovog kraja u kojoj je poginulo šest boraca „Živiničkih osa“.
Ovog vikenda na lokalitetu Kruševa obilježena je 31. godišnjica bitke za Kruševo na kojoj je bio prisutan veliki broj predstavnika političkog, društvenog i vjerskog života Grada Živinice i općine Olovo.
Organizator su bili Ratni veterani jedinice Živiničke ose.
Događaj su upotpunili učenici osnovnih škola našeg grada koji su s ponosom nosili barjak domovine za čiju slobodu su se borili hrabri vitezovi našeg kraja.
Živiničke ose jedna su od najletitnijih jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine. Učestvovale su u preko 200 borbenih akcija na području cijele države.
Jedna od uspješnih akcija je završena te 1994 godine na području Kruševa.
„ Po naređenju pretopstavljenih komandi Živinice i Tuzla, „Živiničke ose“ su polovinom januara dobile zadatak da pomognu odbrambenim linijama na području Olova a prije svega Prvoj slavnoj olovskoj brigadi, zatim Samostalnom sokolačkom bataljonu, a agresor je tada vršio kako pješadijske tako artiljerijsko desantne napade na ovo područje i negdje su linije u nekom dijelu bile popustile, ali smo u toku noći i ranim jutarnjim satima u šumi Bjelica izvršili protunapad, a to je bilo žargonom vojničkim borba prsa u prsa. Uspjeli smo tu zaustaviti agresora, poslije nije bilo nekih značajnijih dejstava na Olovo, odustali su od pretenzija da ovladaju Olovom“, kazao je ratni komandant jedinice „Živiničke ose“ Mevludin Mahmutbegović.
„ Moram napomenuti geografski gledano Olovo se nalazi na takvom geografskom položaju da se u Olovu branio Sarajevski, Tuzlanski i Zeničko-Dobojski kanton. Zato je bilo bez razmišljanja da se ovdje mora spasiti ova tri kantona a kraće rečeno BiH u cjelini“, dodaje Mahmutbegović.
Na spomen obilježju izgrađenom u znak sjećanja na naše borce položeno je cvijeće i proučena fatiha.
Cvijeće su popložili predstavnici lokalnih vlasti Grada Živinice i Olova i mnogobrojna boračka udruženja.
Na lokalitetu Kruševa rame uz rame sa olovskim borcima i Živiničkim osama borio se i Prvi Samostalni sokolački bataljon, čiji komandant Denijal Grbo ističe da je u trenutku kada su u ispomoć stigle Živiničke ose na ovo područje porastao je moral vojnicima , znali su da će uspjeti razbiti napad agresora.
U protokolarnom dijelu pored komandanata „Živiničkih osa“ i „Samostalnog sokolačkog bataljona“, prisutnima su se obratili u ime gradonačelnika Živinica pomoćnik Said Čerkezović, zamjenik predsjedavajućeg GV Živinice Nusret Mamić, predsjednik koordinacije boračkih organizacija Grada Živinice Ramiz Mustafić, načelnik općine Olovo Đemal Memagić.
Situacija na Olovskom ratištu 1994.godine bila dramatična. Prijetila je opasnost da neprijatelj probije i liniju odbrane na potezu Kruševo – Dolovi i tako izađe na putnu komunikaciju Olovo – Sarajevo, što bi imalo dalekosežne posljedice po ovu regiju ali bi bila ugrožena i znatno šira slobodna teritorija.
Stoga je predpostavljena komanda Armije BiH pozvala jedinicu “Živiničke ose”, kao elitnu jedinicu, da pomogne u konačnom slamanju neprijateljske ofanzive. Živiničke ose su u januaru stigle na uzavrelo olovsko ratiše.
U toku borbe naneseni su veliki gubici neprijatelju u živoj sili, uništen je jedan tenk, čime je slomljena ofanziva agresora koji više nikada nije pokušao da sa tog pravca zauzme grad Olovo i ostvari svoje ciljeve. U slamanju neprijateljske ofanzive izuzetan doprinos su dali borci “Živiničkih osa”.
U borbama na Olovskom ratišu poginuli su borci “Osa”: Miralem Mušić, Esad Jagodić, Nevres Mujagić, Dževad Fočić i Halid Šehić. Teže ranjeni su: Asim Čaušević, Hidajet Sulejmanović, Hasan Fehrić, Nijaz Agović, Akif Tahirović, Esed Tursunović, Mirzet Okanović, Fadil Čirak i Osman Okić. U ovim akcijama lakše su ranjeni: Ekrem Hamzić, Abdullah Butković, Amir Bešić, Meho Goletić, Tahir Okanović, Mirsad Pepić, Sead Redžić, Midhat Brčaninović, Mehmed Konjević, Ahmo Musić, Hasan Merdanović, Zinet Butković, Azem Butković i Samir Omerkić.”
Merisa Mujčinović Husić
