Broj identifikovanih za kolektivnu dženazu u Potočarima iz godine u godinu je manji. Prve godine, 2003., u Memorijalni centar Potočari ukopano je ukupno 989 žrtava, a danas, 16 godina poslije, tek 33.
Posmrtni ostaci su ranije iz Komemorativnog centra u Tuzli prebačeni u prostorije JKP “Gradska groblja” Visoko odakle su 9. jula prevezeni u Potočare.
Na crnoj ploči na zelenim tabutima ispisana su imena očeva i sinova kao i majke Šahe Cvrk i sina Rešida.
Najmlađa žrtva koja će biti ukopana u Potočarima ove godine je Osman Cvrk, rođen 1979. godine. On je u momentu ubistva bio maloljetan, imao je svega 16 godina. U zelenom tabutu maloljetnog Osmana nalaze se posmrtni ostaci koji su pronađeni na nekoliko različitih lokacija.
U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se još 140 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop. Među njima je 38 žrtava koje su zvanično identificirane i DNK analizom i od strane porodica, a ostali samo na temelju DNK analize.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je smiraj pronašlo 6.610 žrtava genocida, a traga se za još više od 1.000 nestalih Srebreničana.
Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su na oko 150 različitih lokaliteta, od čega je više od 70 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Kolektivnoj dženazi u Potočarima prisustvovali su brojni Živiničani, među njima i učesnici Marša mira koji su tri dana ptredstavljali naš Grad.
Živinice su objeručke 1995.godine prihvatile prognana lica iz srebrenice i danas su pokazali da čuvaju uspomenu na sve stradale.
Pamtimo juli 1995., pamtimo ga svakog dana u godini, jer dok živi pamćenje živjet će i uspomena na žrtve. S godinama među nama neće biti koji koji će moći ispričati srebreničku priču iz prve ruke, prenosimo je na generacije budućnosti, da znaju, opominju i ne dozvole da se ikada više ponovi genocid.
Porodice ubijenih žive za dan kada će i posljednja žrtva naći svoj smiraj u Potočarima to će im biti jedina utjeha u njihovoj boli, jer će imati mjesto gdje mogu otići pročuti fatihu. Mjesto na kojem svaki normalan čovjek zašuti.
Novinarka/Merisa Mujčinović/
