Obilježavanje 31. januara posvećeno je pasivnom pušenju koje predstavlja nevoljno i prinudno ili prisilno udisanje duhanskog dima, za razliku od aktivnog pušenja koje je samovoljno. Rizik oboljevanja uslijed djelovanja štetnih sastojaka duhanskog dima postoji i kod pasivnih i kod aktivnih pušača.
Pušenje predstavlja jedan od najznačajnijih javnozdravstvenih problema. Duhanski proizvodi su uzrok 1,2 miliona smrti (14% svih smrti ) svake godine u Evropi. Predviđa se da će ako se ne primjene strožije mjere, duhanski proizvodi biti uzrok dva miliona smrti (20% svih smrti ) godišnje do 2020. godine. Međutim, ono što još više zabrinjava je činjenica da više od 19000 nepušača u EU umire zbog “pasivnog pušenja”. Duhanski dim koje osobe nevoljno udišu (pasivni pušač) sastoji se od dima koji se oslobađa iz vrha cigarete, sagorijeva na nižim temperaturama od onih koje se stvaraju kad pušač udahne dim, pa su koncentracije mnogih toksičnih materija više. U engleskom govornom području ova vrsta udisanja dima se zove “secondhand smoke” ili u slobodnom prevodu “dim iz druge ruke” što implicira udisanje duhanskog dima iz tuđih pluća.
Mnoge studije i metaanalize pokazale su da pasivno pušenje, većinom kod kuće ili na poslu, povećava zdravstveni rizik. Pasivno pušenje je najopasnije za trudnice i osobe koje već imaju srčana, vaskularna ili plućna oboljenja. Smrtnost nepušača zbog poslijedica pasivnog pušenja veća je za 10 do 30 posto. Posebno su na pasivno pušenje osjetljivi najmlađi – djeca. Ona su više sklona infekcijama pluća, uha, nosa, grla pa i ozbiljnim plućnim oboljenjima ako žive u porodici gdje se puši. Pasivno pušenje ima značajan uticaj jer je 35-40 posto nepušača izloženo pasivnom pušenju kod kuće ili na radnom mjestu.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) traži od svih zemalja da radna i javna mjesta budu potpuno bez duhanskog dima, kako bi se izlaganje nepušača duhanskom dimu smanjilo ili potpuno eliminisalo. To se postiže usvajanjem nove zakonske regulative kojom se potpuno zabranjuje pušenje na svim radnim i javnim mjestima, uključujući i ugostiteljske objekte. Zaključak SZO je da ne postoji siguran nivo izlaganja ljudi duhanskom dimu, pa je potpuna zabrana pušenja jedina efikasna mjera koju uvode sve više zemalja. Prva zemlja koja je uvela zakon o zabrani pušenja na svim radnim i javnim mjestima je Irska, koja je zakonom iz 2004. godine zabranila pušenje i u pabovima, restoranima i kafićima. Za primjerom Irske povele su se i mnoge druge zemlje, kao što su Škotska, Engleska, Norveška, Slovenija, Austrija, Novi Zeland, mnoge države u SAD.
Danas se razmišlja i o nekim drugim mjerama, prije svega o zabrani pušenja ispred javnih zgrada i ustanova, kao i kafića, restorana i barova.
Druga mjera odnosi se na zabranu pušenja u kolima u kojima se nalazi dijete mlađe od 18 godina. Sporedni efekti zakona su: smanjenje broja pušača, smanjivanje broja ukupno potrošenih cigareta, smanjen broj prijema u koronarne jedinice, pozitivan uticaj na mlade koji više ne doživljavaju pušenje kao socijalno poželjan oblik ponašanja, povećanje produktivnosti zbog kraćih i rijeđih pauza, smanjenje potencijala za požare i dr.
Druga mjera odnosi se na zabranu pušenja u kolima u kojima se nalazi dijete mlađe od 18 godina. Sporedni efekti zakona su: smanjenje broja pušača, smanjivanje broja ukupno potrošenih cigareta, smanjen broj prijema u koronarne jedinice, pozitivan uticaj na mlade koji više ne doživljavaju pušenje kao socijalno poželjan oblik ponašanja, povećanje produktivnosti zbog kraćih i rijeđih pauza, smanjenje potencijala za požare i dr.
Potrebno je u svekoj prilici jasno i nedvosmisleno ponavljati de je i samo izlaganje duhanskom dimu štetno i da se zaštitom odraslih i djece od duhanskog dima može sačuvati zdravlje i spriječiti prijevremeno umiranje. Ovo je potrebno zbog toga što su štetne poslijedice po zdravlje nastale uslijed pušenja danas već svima poznate, a manje je poznato da će stotine hiljada ljudi umrijeti zbog udisanja duhanskog dima iz svoje okoline, iako nikad nisu ni zapalile cigaretu.
Jasminko Razić
