Svetski dan zaštite životinja obilježava se 4. oktobra još od 1931. godine.
Počelo je u Firenci na konvenciji ekologa.
U to vrijeme ovaj dan se proslavljao kao dan sv. Franje Asiškog, sveca zaštitnika životinja i životne sredine.
Vremenom je izgubio svoje vjersko obilježje i odavno predstavlja praznik svih ljubitelja i zaštitnika životinja bez obzira na vjeru i naciju.
Ovog dana sve organizacije za zaštitu životinja i svi azili za životinje u svijetu otvaraju svoja vrata za posjetioce, organizuju informativno-edukativne štandove, radionice, razne vrste edukacija, grupna druženja, prikupljanje donacija i razne druge aktivnosti.
Ove aktivnosti treba da nas podjsete na sledeće:
– Životinje su ravnopravni stanovnici naše planete sa kojima dijelimo svoj život na njoj,
– one imaju jednako pravo na život kao i mi,
– one, kao i mi, osjećaju bol, patnju, strah i stres, tako da im ne smijemo činiti ono što ne želimo da neko čini nama, ono što sankcionišemo u okviru našeg, ljudskog, društva.
Ovog dana takodje treba da se podjsetimo da je čovjek istrijbio mnoge životinjske vrste uništavajući njihova staništa i eksploatišući ih zarad profita i zabave.
Ogroman broj kućnih ljubimaca pati i umire odbačen na ulicama ili u prepunim azilima.
Samo u Evropi preko 35.000 životinja godišnje strada u mukama u besmislenim eksperimentima.
Preko 50 miliona životinja godišnje se ubije na najsvirepije načine zbog krzna.
Milioni životinja širom sveta pate i umiru u transportima, klanicama, cirkusima, raznim fijestama, trkama, zoo vrtovima, borbama …
Počeci zaštite životinja mogu se pratiti do u daleku prošlost čovječanstva.
U vrijeme stvaranja organizovanog ljudskog društva nailazimo na prve tragove, pa sve do 17. vijeka, „zaštitu“ su diktirali vladari i svodila se na osnovna uputstva data narodu, o tome da stoku treba hraniti i pojiti i ne treba batinati.
U periodu od 17-19 vijeka o zaštiti govore veliki mislioci svog vremena i tada počinje da se govori o pravima životinja i moralnoj obavezi čovjeka da ih štiti.
Od 19. vijeka pa do danas o zaštiti govore naučnici i „obični“ ljudi.
Činjenica da su životinje osjećajna bića koja osjećaju bol, patnju, strah i stres, koju je nauka potvrdila, dovela je do toga da veliki broj ljudi postavi pitanje o moralnoj ispravnosti eksploatacije životinja.
Ubrzani tehnički i tehnološki napredak civilizacije, u 20. vijeku, omogućio je besomjučnu eksploataciju, zlostavljanje i ubijanje životinja.
Odgovor na to je upravo aktiviranje velikog broja pojedinaca i organizacija na njihovoj zaštiti, koji su se organizovali u pokrete za zaštitu životinja.
Ti pokreti i teorije na kojima se oni zasnivaju mogu se razvrstati u tri kategorije: teorija o dobrobiti životinja, teorija o pravima i teorija o potpunom oslobadjanju životinja.
Pristalice pokreta za dobrobit životinja polaze od stava da je opravdano upotrebljavati životinje u onoj mjeri u kojoj se drastično ne narušava njihova dobrobit definisana preko tzv. pet sloboda:
1. Sloboda od gladi i žeđi,
2. Sloboda od fizičke, termalne i psihičke neudobnosti, obezbjeđenjem prostranog smještajnog ambijenta,
3. Sloboda od bola, povreda i bolesti,
4. Sloboda od straha, stresa i patnje,
5. Sloboda da ispoljava normalne oblike ponašanja karakteristične za vrstu.
Pristalice pokreta o pravima životinja smatraju da su prava životinja podjednako važna kao i prava ljudi, te da čovjek nema moralno opravdanje da koristi životinje za svoje različite potrebe.
Iz prethodnog proizlazi teorija o potpunom oslobadjanju životinja od ljudske eksploatacije i upotrebe.
Singer je rekao „U svom ponašanju prema životinjama svi ljudi su nacisti. Lakoća sa kojom čovjek može raditi po svojoj volji s drugim vrstama ilustruje najekstremnije rasističke teorije po principu zakona jačega. Tretman koji čovek nanosi božjim stvorenjima ismijjava njegove ideale i njegov takozvani humanizam.“
Ovo nas dovodi do pojma specizam (tvorac pojma i teorije o specizmu je Richard Ryder) koji govori o diskriminaciji vrsta, o neravnopravnosti vrsta u odnosu na pravo na život.
Borba protiv ove diskriminacije je suština zaštite životinja, to je borba za jednako pravo na život za sve.
Jasminko Razić
