Prije pune 34 godine, mladi i neustrašivi momci, goloruki, su se suprotstavili znatno nadmoćnijem neprijatelju.
Od prvog dana bili su na raspolaganju svojoj domovini i svom gradu, u misiji zaštite života građana i teritorije naše domovine BiH.
Upravo oni su članovi Udruženja veterana Armije Republike Bosne i Hercegovine – Samostalni protivoklopni vod Grada Živinice, i ovog vikenda obilježili su 34. godišnjicu otkako su članovi voda stali na branike domovine.
Da formiraju udruženje ponukala ih je smrt jednog saborca, koji je izrazio želju da se okupe, ali, nažalost, to nije dočekao.
Samostalni protivoklopni vod formiran je 4. aprila 1992. godine.
Godišnjica osnivanja protivoklopnog voda organizirana je u Parku bosanskih branilaca, polaganjem cvijeća, učenjem fatihe i minutom šutnje kod Centralnog spomen obilježja i biste heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata Nesiba Malkića.

Pored udruženja sa područja našeg grada, ovoj značajnoj godišnjici prisustvovali su i članovi Udruženja „Maloljetnih boraca ARBiH“ Tuzla.
Prije 34 godine, prva obuka za protivoklopnu borbu organizovana je u MZ Centar. Tada je vod raspolagao skromnim sredstvima, ali junačkim srcima u grudima koja su imala jasan cilj, sačuvati domovinu i živote njenih građana.
Protivoklopni vod je na početku brojao 25 boraca, koji su tih prvih dana rata, zajedno s drugim organizovanim jedinicama na području našeg grada, zaustavili agresora.
Većina boraca Samostalnog protivoklopnog voda bila je bez ikakvog borbenog iskustva; učili su iz akcije u akciju i time pokazali da ne postoji nikakav izgovor kada je domovina u pitanju i kada se bori za slobodu svog naroda.
Živinički protivoklopnjaci zaustavili su desetine tenkova i oklopnih vozila agresora, koji su mislili da će svom tom silnom mašinerijom zaustaviti bosanskohercegovačke junake, momke koji su golobradi i goloruki pokazali daleko nadmoćnijem agresoru da su spremni život dati za domovinu.
Zato je godišnjica osnivanja protivoklopnog voda važan datum koji zaslužuje da se zlatnim slovima upiše u historiju i ostane da svjedoči o hrabrosti živiničkih boraca.
Merisa Mujčinović Husić




























