U jednom dijelu Bosne i Hercegovine, 2. augusta se obilježava Sveti Ilija.
Romska zajednica tog dana obelježava Aliđun.
Nekada je ovaj praznik bio dan pun veselja, bogate trpeze, muzike i dan kada se ostaje kući.
Danas je drugačije.
Za Romkinje i Rome koje smo jutros posjetili u živiničkom naselju Stara pruga, Aliđun je bio još jedan radni dan.
U živiničkom naselju Pruga,u kojem,u značajnom broju,žive Romi nije se mogla jutros osjetiti praznična atmosfera.
Doduše,reporterska ekipa Televizije Živinice malo je i poranila,jer,kako nam reče ovdašnji viđeniji žitelj Samed Osmanović,ako i bude neke fešte ona će se desiti u poslijepodnevnim satima.
Ovaj veliki aktivista u živiničkoj romskoj zajednici kazao nam je par riječi o Aliđunu,kako se dočekuje sad a kako se dočekivao prije i koji su razlozi koji su preovladali da to danas nije kao prije:
“Romski narod je nomadski pa zbog te tradicije i načina života za njih postoje dva godišnja doba – ljeto i zima.
Ljeto počinje 6. maja i završava 2. augusta, kada se slavi Aliđun.
6.maja kreće se čergom,za posao, rad, pribavljanje određenih sredstava kako bi se moglo živjeti i raditi, a 2. augusta se vraća na odredište gdje će se prezimiti.
To je jedan vrlo važan datum za Rome.
To je i porodični praznik kad se okuplja rodbina.
6.maja ode svako na svoju stranu, a 2. augusta se okupljaju i pravi se presjek ljeta, da se vidi kakva je bila godina, da li je bila dobra, da li se zaradilo dovoljno da može biti tokom zime i da li je bilo nekih poteškoća u toku te godine.
Neke romske porodice, ukoliko su imale određene probleme od Đurđevdana do augusta, ako je bilo bolesno neko dijete ili nešto slično, 2. augusta kolju kurban.
Aliđun se obilježava okupljanjem rodbine, uz gozbu, jelo, piće, što veselije i što bogatije.
Uz veselje, igru i pjesmu okupljaju se rodbina i komšije i proslavlja se ljeto koje je prošlo.” kazao nam je Samed Osmanović.
Iako ovaj praznik nije izvorno romski,romska zajednica ga je prihvatila i obilježava se na specifičan način.
Tradicija proslave Aliđuna među Romima i Romkinjama na ovim prostorima živi i dalje, uprkos svim teškoćama.
To je dio njihovog identiteta.
Jasminko Razić
