Dan planete Zemlje ili Dan Zemlje obilježava se 22. aprila u više od 150 zemalja širom svijeta.
Namjera je da ljude širom svijeta podsjeti u kakvom je stanju priroda planete na kojoj žive, kao i da se stanovništvu ukaže na probleme ekosistema, na zagađenje naseljenih mjesta i na to kako poboljšati kvalitet životne sredine.
Čovjek je svojom djelatnošću izmijenio izgled Zemlje i u znatnoj mjeri oštetio biosferu.
Na ogromnim površinama planete potpuno su uništeni prirodni ekosistemi (šume, stepe, močvare) ili su zamenjeni vještačkim (plantaže, farme, naselja).
Ono malo netaknute prirode, koja još postoji, u velikoj je opasnosti da nestane pod pritiskom savremenog čovjeka.
Životnu sredinu na planeti Zemlji savremeni čovjek ugrožava u mjeri koja prijeti da ugrozi i njegov sopstveni opstanak.
Čovjek može održati svoje vitalne sposobnosti i opstati kao društveno biće jedino pod uslovom da reguliše i uskladi svoje odnose ne samo unutar svoje zajednice već i sa ostalim živim organizmima u svojoj sredini, što nesumnjivo nije ni lako ni jednostavno.
U borbi koja predstoji protiv ugrožavanja čovjekovog opstanka najvažnije je pomenuti ponašanje i odnos čovjeka kao živog i svjesnog bića prema sredini u kojoj živi.
A kakav je odnos nas Živiničanki i Živiničana prema životnoj sredini i okolišu u kome bitstvujemo ?
Prema onome što se može svaki dan vidjeti golim okom, generalno, ne držimo puno do svog zdravlja i očuvanja zraka, vode i zemlje koje koristimo.
Naravno, još uvijek je većina onih koji imaju izgrađenu ekološku svijest ali je i znatan broj naših sugrađana koji su u ekološkoj komi i koji svojim postupcima čine svojevrstan ekocid nad sredinom u kojoj žive.
Kako drugačije nazvati na desetine deponija svakovrsnog otpada koji se, pa može se reći, sistematično i organizirano odlaže i baca u rijeke, potoke, šume, šikare, odlaže na livade, izletišta, kanale i tako dalje.
Apeli tipa „Sadimo cvijeće, ne bacajmo smeće!“ i ad hoc akcije kao što su „April – mjesec čistoće“ imaju simbolične ili gotovo nikakve efekte jer ono što se i očisti u tim kampanjama za koji dan ponovo bude zatrpano smećem.
Ono što bi trebalo činiti jeste da se kadrovski i tehnički ojača gradska inspekcijska služba i da se principijelno i bez izuzetka kažnjava redom svaki počinitelj onečišćenja ma ko bio i kako se zvao.
Također, imperativ je da svako domaćinstvo kao i sva pravna lica u gradu Živinice moraju biti u obaveznom programu organiziranog odvoza smeća.
Potrebno je vaspitavanje i obrazovanje cjelokupnog stanovništva, kao i shvatanje značaja o veličini rastuće opasnosti.
Vaspitavanje i obrazovanje mora da ukaže na to da sredina koja čovjeka okružuje, i u kojoj on radi, mijenja je, nije prosti zbir sastavnih komponenata, kao što su: voda, zemljište, zrak, biljke, životinje itd., već da je ona jedinstveni globalni sistem – biosfera – u kojoj su sve komponente u uzajamnom sadejstvu.
Kako ubijediti ljude da je veoma štetno bacanje smeća van određenog mjesta, uništavanje zelenila, ubijanje ptica i sl.
Mora se osigurati povoljno jedinstvo sredine u kojoj čovjek živi i radi, i to u cjelini, u svim njenim elementima i manifestacijama.
Garanciju uspjeha u zaštiti i unaprjeđenju sredine možemo gledati samo u tom jedinstvu.
Svakome bi trebalo da bude na umu misao da štititi prirodu znači i štititi sebe.
Kad to budemo postigli, sačuvaćemo rijeke i mora, gradove i izletišta, šume i jezera, ptice i ribe, sačuvaćemo u prvom redu svoje zdravlje.
Jasminko Razić
