Danas je 1.maj, Međunarodni praznik rada.
To je datum kada se u naprednom svijetu podignu na desetine pa i stotine hiljada ljudi i izađu na ulice da jasno i glasno kažu da ih poslodavci zakidaju u njihovim radnim pravima i da im onemogućavaju zaradu adekvatnu njihovom uloženom trudu.
Na taj dan, na Prvi maj , mnogi rizikuju a bogami i dobiju dobre batine od čuvara režima zbog opravdanog traženja pravde, prava i dostojanstva.
Međutim, ove godine kovid -19 ili korona virus određuje pravila igre i način obilježavanja i ovog praznika.
Ali i da nije pandemije korona virusa, u našoj zemlji i na brdovitom Balkanu, stvari se po tom pitanju i tom prazniku puno ne mijenjaju.
Mi dan rada tradicionalno obilježavamo neradno tako da se nikad ne dovedemo u nepriliku da fasujemo u tamo nekakvim demonstracijama.
To je trenutak kada smo svi isti, i bogati i siromašni i isto manifestiramo naš odnos prema ovom nama omiljenom prazniku-potpalimo roštilj ili okrenemo nešto na ražnju.
Ipak, što zbog bajke koja se vabi kao korona ili kovid -19, što zbog naredbi kriznih štabova, što zbog mjeseca Ramazana pa i kišnog vremena, današni praznik nije ni nalik’ na prethodne.
Nema ni Limene glazbe da nas razbudi svojim koračnicama a ni sa jednog prozora se ne čuje muzika bilo kojeg žanra.
Ovogodišni Dan rada, ako ga neko i obilježava, slavi ga u dubokoj ilegali po bajtarama, garažama, šupama i sličnim objektima koji slavljenike štite od radoznalih i prijekornih pogleda.
Ove godine imamo alibi što nam je revolucionarna oštrica totalno tupa – alibi se zove kovid -19.
Korona je kriva što mladi i malo stariji Bosanaci i Hercegovaci danas nisu bili na ulicama naših gradova da iskažu svoj opravdani revolt što im je ugroženo osnovno ljudsko pravo …pravo na rad…što se u najboljem psiho-fizičkom periodu u svom zivotu tretiraju kao građani drugog reda…marginalci…nikome potrebni.
Korona je kriva što se ni rijetki zaposleni u našoj domovini na brdovitom Balkanu nisu našli danas na ulicama a i zašto bi kada je kod nas prosječna plata nekoliko stotina KM i apsolutno zadovoljava sve naše potrebe.
Danas su živinička izletišta bila prazna i neupućeni u naš mentalitet bi lako i pogrešno mogli zaključiti kako smo mi ljudi od reda i discipline i da se dosljedno pridržavamo propisanih naredbi i instrukcija kriznih štabova u preveniranju djelovanja korona virusa.
Ali kao što slike pokazuju snimljene jutros na poznatom izletištu Toplica, taj naš “revolucionarni duh” prisutan je i danas.
Na prvi pogled, ne vide se odbačeni transparenti sa porukama za pravdu i posao ali kada se posmatrač bolje zagleda vidjet će da gotovo iza svakog drveta ima gomile svjedočanstva “revolucionarnog duha” ovdašnjih ljudi koji je samo na trenutak splasnuo zbog neprijatelja koji se zove – kovid 19.
Jasminko Razić
