Osvrt civilnog društva na zagađenje zraka u FBiH (insert)
pripremio: v.prof.dr. Samir Lemeš, Eko forum Zenica <samir@ekoforumzenica.ba>
“Dok cijeli svijet koristi naučna dostignuća kako bi umanjio dejstvo ljudske aktivnosti na planetu i na klimatske promjene, gasi termoelektrane i gradi solarne panele i vjetroelektrane, Bosna i Hercegovina planira izgradnju novih termoelektrana na ugalj. Zbog zabrane finansiranja projekata novih termoelektrana na ugalj koje su uvele Evropske banke, za to ne može dobiti sredstva EU pa se okreće kineskim investitorima. Sad se vodi borba ko će ugrabiti kineski kredit za termoelektranu: Tuzla, Banovići, Kakanj, Bugojno, Zenica,… Planiramo i nove hidrocentrale, bez obzira što su projekti zasnovani na sumnjivim studijama o procjeni utjecaja na okoliš. Zamalo smo poklonili Drinu Italijanima, kako bi oni to prikazali kao ispunjenje vlastite kvote za obnovljive izvore energije. Umjesto da kanjon Neretve, takozvane “gornje horizonte“, koristimo kao vrhunski turistički
potencijal, mi ćemo ih potopiti u novu akumulaciju i tako ostaviti deltu Neretve bez dovoljno vode. Tačno je da imamo značajne rezerve uglja. Tačno je da je u energetici veliki broj radnih mjesta
(rudnici, termoelektrane, transport uglja, održavanje mašina, trgovina, porez), ali ta radna mjesta stvaraju gubitke i subvencionirana su na razne načine novcem građana BiH. Tačno je i to da nemamo školovane kadrove za uvođenje obnovljivih izvora (vlastite tjeramo iz zemlje, a onima koji bi se vratili
zatvaramo vrata). Tačno je da imamo složenu strukturu vlasti zahvaljujući Daytonskom ustavu. Međutim, isto tako je tačno i da su rudnici među najvećim dužnicima za porez, socijalno i zdravstveno osiguranje, te da nam je već godinama najznačajniji izvozni artikal električna energija. Cijena energije koju izvozimo je vjerovatno niža od cijene koju mi plaćamo, tako da i taj izvoz građani na neki način subvencioniraju. Spaljujemo ugalj u starim postrojenjima, kako bismo izvezli struju, umjesto da je barem pretvorimo u gotove proizvode. Jugoslavija je prije 50 godina proizvodila i izvozila automobile, kamione, brodove, avione, tenkove, posuđe, odjeću, obuću, televizore, telefone, kompjutere,…
Bosna i Hercegovina danas izvozi samo struju, autopresvlake, armaturno željezo i balvane. Sve ostalo je u zanemarivim količinama. Doduše, izvozimo i mlade, pametne, sposobne i školovane ljude, za koje u ovakvoj državi nema perspektive. Međutim, proizvodeći struju i armaturu, zagađujemo zrak, i očito
da nismo u stanju riješiti taj problem. Pored zagađenja zraka, korištenje uglja kao primarnog energetskog resursa dovodi do dalje degradacije okoliša, jer se ne vrši rekultivacija napuštenih kopova, ne provode se mjere za remedijaciju odlagališta šljake, poljoprivredno zemljište se zagađuje teškim metalima i organskim
polutantima, a vodotokovi se zagađuju otpadnim vodama. Vještački se održava niska cijena električne energije, tako da ljudi koji žive u područjima oko industrijskih postrojenja, rudnika i termoelektrana svojim zdravljem subvencioniraju tu “jeftinu” energiju iz uglja.”
J.R