Stjepan Tomaš je bio bosanski kralj od 1443. do 1461. godine. Bio je vanbračni sin bosanskog kralja Stjepana Ostoje. Naslijedio je Tvrtka II Kotromanića i već na početku svoje vladavine imao problema sa neposlušnom vlastelom.
Rođen je kao bosanski krstjanin, ali je kasnije prešao na katoličanstvo. Težio je da poboljša svoje stanje obzirom da je i sam bio nezakonit, a živio je u izvanbračnoj zajednici s Vojačom, ženom niskog roda, kojoj je obećao da će je vjenčati. Zbog toga se i obratio papi Eugenu IV koji ga je 29. maja 1445. godine proglasio zakonitim kraljem Bosne i riješio obaveze prema Vojači.
Iz njegove veze sa Vojačom rođen je sin, Stjepan Tomašević. Ubrzo dolazi do pomirenja između kralja Stjepana Tomaša i Stjepana Vukčića Kosače. Kralj Stjepan Tomaš upravo je u tom vremenu tražio za sebe ženu i po nagovoru svojih savjetnika izbor je pao na Katarinu Kosaču, kćer Stjepana Vukčić Kosače, koja je u to vrijeme imala 22 godine. Vjenčanje je obavljeno po katoličkom obredu na dan Uzašašća 26. maja 1446. godine u Milodražu kod Fojnice. Ovim brakom kralj Stjepan Tomaš dobio je svog vjernog pratioca, a u svom puncu Stjepanu Vukčić Kosači moćnog saveznika u ratu protiv Osmanlija. Za vjerski odgoj kraljice brinuli su se franjevci. Sam papa Eugen IV poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, po Bosni je gradila crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine. U braku sa kraljicom Katarinom, kralj Stjepan Tomaš je imao troje djece.
Kralj Stjepan Tomaš umro je 10. jula 1461. godine pod nerazjašnjenim okolnostima, a na bosansko prijestolje dolazi Stjepan Tomašević, sin Tomašev iz prvog braka sa Vojačom, koji naslijeđuje teško stanje u zemlji i već u prvom mjesecu svoje vladavine priznaje Katarinu kraljicom majkom, te ona i dalje sa svojom djecom živi na kraljevskom dvoru u Kraljevoj Sutjesci te na Bobovcu.
Jasminko Razić
