Opći izgled stambeno-poslovnih objekata u gradskoj jezgri Živinica,a tu prije svega mislimo na zgrade sa više stanara,nije na zavidnom nivou.
Većina fasada,krovova,stolarije i balkona u prilično je lošem stanju pa i pored toga što daju generalno ružnu sliku,predstavljaju i realnu opasnost po prolaznike i prevozna sredstva.
Vjerovali ili ne, ali još su stari Rimljani proglasili zgrade opasnom stvari i uveli odgovornost vlasnika zgrade za štetu koju bi treće osobe pretrpjele zbog pada predmeta ili dijelova zgrade.
Naravno, najčešće su stradavale glave prolaznika.
Odgovornost vlasnika zgrade bila je kauzalna, dakle, vlasnik je odgovarao već zbog činjenice da je nekome nanesena šteta, a pritom nije bitno da li je on kriv za nastalu štetu.
To pravno načelo toliko je dobro štitilo treće osobe, da se nije mijenjalo do dana današnjeg- nalazimo ga u svim europskim pravnim sistemima.
Pa i kod nas.
Kod nas je možda još aktuellnije zbog činjenice da su naše zgrade trošnije nego one u rimsko doba.
Svačije i ničije, zgrade su toliko opasne da svojim ofucanim fasadama s kojih padaju dijelovi, dijelovima krovova koji nakrivljeno vrebaju trenutak kad će nekoga pogoditi, balkonima koji samo što se nisu srušili… zaista su ogroman izvor opasnosti za treće osobe, prvenstveno prolaznike, šetače .
Opasne su i u mirno doba, a kamo li u vrijeme kad puše jači vjetar, a posebno nakon dugotrajnih kiša.
Opasne su i za vozila koja vlasnici i nemaju gdje ostaviti, pa najčešće biraju zavjetrinu iza trošnih zidova i opasnih nastrešnica.
Ko oštećenome odgovara za štetu?
Iz gore navedenog još rimskog načela odgovor je jasan: odgovara vlasnik zgrade.
Zakon o građenju, propisano je da građevina mora biti pouzdana u cjelini, kao i u svakom njezinom dijelu i elementu, te da je vlasnik građevine dužan održavati građevinu na način da se u predviđenom vremenu njena trajanja očuvaju tehnička svojstva bitna za građevinu, a to je upravo njezina pouzdanost za okolinu i ljude.
Međutim, stvar nije baš tako jednostavna kako izgleda.
Jer, kod nas su vlasnici zgrade koja je opasna za svoju okolinu najčešće brojni vlasnici stanova u zgradi i, dakle, suvlasnici zajedničkih dijelova u zgradi, gdje sigurno spadaju krovovi, fasade, oluci itd.
Od koga onda tražiti naknadu štete?
Od svih vlasnika, što nije baš veselo i pitanje je korisnosti ishoda takve parnice s obzirom na imovinsko stanje većine stanara.
Naravno, postoji i upravitelj zgrade koji naplaćuje određenu naknadu za održavanje i brine se za osiguranje od opasnosti koje prijeti zgradi, a tu je i odgovornost prema trećima.
Ako ste imali nesreću da vas pogodi nekakav projektil s takve zgrade, možete ipak biti zadovoljni, jer je postupak obeštećenja brži i jednostavniji, svakako i sigurniji u ovom slučaju..
Jasminko Razić
