Na njen dan sije se pšenica koja je simbol života kod kršćana.
Sveta Lucija se poštuje kao zaštitnica slijepih i slabovidnih osoba, zaštitnica je pisaca, seljaka, sedlara, trgovaca i kovača.
Koliko je njezin blagdan bio važan u srednjem vijeku svjedoči podatak da je današnji dan bio dan za sklapanje ugovora i primirja raznih vrsta.
Život Svete Lucije isprepleten je mnogim legendama i danas ne možemo sa sigurnošću procijeniti što je od toga istinito, ali je njezin kult uprkos tome vrlo raširen u svijetu. Osim vjerovanja, zahvaljujući ranijim vremenima kada je liturgijska godina sa svojim blagdanima bitno utjecala na sav društveni i porodični život, rašireni su različiti običaji, od kojih je najpoznatiji onaj da se na spomendan svete Lucije sije božićna pšenica.
Sveta Lucija je prema predaji rođena u Sirakuzi na Siciliji oko 280. god., u imućnoj plemenskoj porodici, ali joj je majka Eutihija bolovala od teške bolesti koja se u ono vrijeme smatrala neizlječivom, što je bitno utjecalo na životni put buduće svetice. Naime, Lucija je nagovorila majku da njih dvije pođu na hodočašće na grob svetoj Agati u Kataniju, kako bi isprosile ozdravljenje, a ondje se Luciji ukazala sv. Agata i objavila da će majka ozdraviti, a Lucija podnijeti mučeničku smrt.
Predaja nadalje navodi kako je to iskustvo bitno utjecalo na Lucijino još veće osnaženje vjere, te je kao zahvalu za majčino ozdravljenje odlučila prodati sve što je imala i podijeliti siromasima, a sama primiti zavjet djevičanstva, iako je bila zaručena. Ta je odluka razljutila njezinog zaručnika, koji ju je prijavio vlastima da je kršćanka, a nakon što se nije htjela odreći vjere, predana je na mučenje, a potom i ubijena. Bilo je to 304. godine u njezinom rodnom gradu.
Prema legendi, vojnici su ju nakon presude trebali odvesti s mjesta osude, ali ju nisu mogli ni pomaknuti, iako je bila vezana užima i upregnuta u jaram volova. Bijesan zbog toga, upravitelj je naredio da ju spale, ali ju ni vatra nije dotakla, nego je umrla tek nakon što joj je jedan od vojnika bodežom izbo vrat. Ponekad se navodi kako su je prije toga oslijepili.
Jedna od legendi kaže i kako je jedan od njezinih prosaca bio očaran ljepotom njenih očiju i nikako nije mogao smiriti svoju pohotu, a kako bi to prekinula sveta Lucija je iskopala oči i poslala ih mladiću, na što se on postidio pod teretom grižnje savjesti, ali je istovremeno i oduševljen tolikim svjedočanstvom vjere i sam postao kršćanin.
Do danas je ostao sačuvan običaj u narodu da se od spomendana svete Lucije preostalih 12 dana do Božića promatra s obzirom na vremensku prognozu, gdje svaki dan predstavlja redom mjesece u godini, te se dosljedno vjeruje kakvo je vrijeme toga dana, takav će biti i cijeli mjesec. Uz to, raširen je običaj da se na Dan Svete Lucije sije pšenica, kako bi do Božića dosegnula najveću ljepotu i krasila stol, prostor ispod bora, pored jaslica ili neko drugo prikladno mjesto.
Mehmed Smajlović
