Evo, prođe i trinaesta godina kada je naš Niso završio svoj posljednji izlet, izgubivši dvoboj sa životom, a život nema miljenike. Varda je bila njegova posljednja životna staza pri povratku u Zobik.
Tog kobnog 30. marta 2008. godine, poslije napornog danonoćnog rada, htio je da da da oduška svom tijelu i umu. Ali On valjda nije znao drugačije pa se opet opredijelio na veliki napor da savlada vrletnu kotu, zvanu Varda, a tako mu je bio potreban odmor, nakon svega. Uvijek se takmičio sam sa sobom. Uvijek je želio više, uvijek mobilan, konkretan, čovjek koji je u svakom momentu znao šta hoće, kuda i kamo dalje. Volio je izazove. Velika poštenjačina, radnik i vizionar.
Svaki put sa sjetom i istovremeno ponosom počinjemo naš radni dan, sjetom što Ga nema među nama i ponosom što je bio s nama. Oni koji su ga poznavali, znali su da je bio veliki čovjek, čovjek u potpunom smislu te riječi. Ljudi su ga voljeli i njegovom riječju i djelom premošćavali korita razdora. Omiljen i cijenjen u svakom društvu, bio je tako jednostavan čovjek i skromnost je bila njegova vrlina.
Hrpe praznih riječi nisu bile njegov govor, sve je otkidao iz duše i srca, što je prožeto čistom vatrom i entuzijazmom. Stavljao je melem od ruža na mnoga zabrinuta lica.
Niso je postao i ostaće dio historije ovog kraja.
Nek mu vječna slava i hvala.
Kolektiv D.O.O Omega Živinice-Tuzla
