UNESCO je 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine, na prijedlog Bangladeša, proglasio 21. februar Međunarodnim danom maternjeg jezika.
Važnost tog dana potvrđena je 2001. godine aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u 5. članu piše “…svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebno na maternjem jeziku…” Od tada se u svijetu svake godine slavi Međunarodni dan maternjeg jezika kao jedan od zajedničkih simbola ravnopravnosti svih naroda.
Međunarodni dan maternjeg jezika obilježen je i nizom aktivnosti u Gradu Živinice, završna manifestacija upriličena je u petak.
To je cijelo bogatstvo koje baštinimo u svojoj kulturnoj i jezičkoj tradiciji koju trebamo znati da bismo je mogli pokazati i drugima i ostaviti budućim generacijama.
Pravilnom upotrebom jezika, u usmenoj i pismenoj formi, verbalnom i neverbalnom komunikacijom, razvojem govorničkih vještina, oplemenjujemo sebe, postajemo uspješniji i bolji ljudi.
Postojimo samo onda kad imamo svoj jezik, a njegova ljepota i snaga riječi dobija puni značaj tek u dodiru s drugim jezicima i kulturama.
O važnosti jezika govorili su učesnici manifestacije, mladi ljdudi koji su svjesni koliko je bitno očuvati maternji jezik.
Merisa Mujčinović Husić
