Ko je, kako i zašto rušio spomenike zahtijeva razumijevanje nasilnog razaranja socijalne stečevine Jugoslavije – radničkih prava i organizacije rada, javnog zdravstva i obrazovanja, javnog prostora i društvenih institucija, industrije i privrede.
Novi državni sistem napravio je i rez sa simboličkim reprezentacijama prijašnjeg režima.
Zato i ne čudi da su se među prvima na meti rušitelja starog našili spomenici Narodno-oslobodilačke borbe.
Rušenje je započelo prije rata, već u ranim danima 1990. godine, dok kasnije velik dio spomenika srušen na područjima na kojima se nisu vodili oružani sukobi.
Mnoge su skulpture uklanjale institucije lokalne vlasti, nemali broj je uklonjen ili devastiran nakon rata, a u posljednjih desetak godina ono što nije bilo srušeno ili uklonjeno prepušteno je propadanju.
Međutim,mi nismo rušili spomenike stranih osvajača.
Rušili smo one podignute domaćim ljudima, poginulima za ideju koja se iz današnje perspektive možda čini promašenom, ali njima je bila sveta.
Ali,kad-tad svi koji su rušili tuđe spomenike, da bi na sličan način sijali svoje, završit će slično.
Kako čuvanje i korištenje spomenika NOR-a u najvećoj mjeri ovisi od svijesti naših građana,odnosno od njihove pravilne obaviještenosti o značaju samih spomenika i potrebe njihovog čuvanja, preporučuje se veće korištenje dnevne i periodične štampe, radija, televizije,cestovnih oznaka, turističkih letaka i prospekata, noćnog osvjetljavanja i sličnih sredstava popularisanja spomenika a time vi same zaštite.
Na jučerašnjem zajedničkom sastanku predstavnika Saveza antifašista i boraca narodno-oslobodilačkog rata Tuzlanskog kantona i općine Živinice i predsjedavajućeg Općinskog vijeća Živinice Naila Jusića,čuli su se još neki prijedlozi kako bi se sačuvala partizanska spomen obilježja na području općine Živinice.
Prije svega to je Partizansko groblje na Karauli.Spomenik na Pijernićkoj ćupriji na Spreči kao i bista Josipu Brozu Titu u samom centru grda Živinica.
Prijedlozi su se kretali u rasponu od barem običnog komunalnog održavanja čistoće time što će se ti komleksi proglasiti javnim površinama,zatim ozbiljnijim restauracijama i konzerviranjima kako biu se spriječilo dalje propadanje spomenika do potrebe izgradnje i otvaranja zavičajnog muzeja u kojem bi vremenom bilo pohranjeno neprocjenjivo bogatstvo dokumenata,predmeta i drugih artefakata koji svjedoče o jednom periodu u historiji područja koji se danas zove općina-grad Živinice.
U tom smislu,usvojeni su određeni zaključci čija će realizacija doprinijeti očuvanju spomeničke baštine koja govori o dugoj tradiciji borbe protiv fašizma u ovom dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine.
Jasminko Razić
