Sjećanje na heroje bh neba
Mjesec maj jeste mjesec rađanja, mjesec života, ali imala su Živinice nažalost i svoje tragične majeve.
7.05.1995 godine najtragičniji je dan u istoriji ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Armije Republike Bosne i Hecegovine. Izvršavajući najhumaniji zadatak za spas naroda opkoljenih enklava Srebrenice i Žepe u helikopterskoj nesreći živote su izgubili Zlatni Ljiljani ratnog vazduhoplovstva Džemal Malkić, Enver Čokić i Izet Džambić.
7.05.1995 godine, jubilarni deseti let za Žepu i najtragičniji dan u istoriji ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane armije Republike Bosne i Hercegovine. Tri bisera ratnog vazduhoplovstva, major Džemal Malkić, natporučnik Enver Čokić i natporučnik Izet Džambić, u noći šestog na sedmi maj 1995 godine kreću na svoj posljednji put.
Kažu da je svako umiranje rađanje nove svjetlosti. U ovom primjeru to je zaista tako. Njih trojica izvršavajući najhumaniji zadatak za spas naroda OPKOLJENE Žepe umiru da bi osvanulo ljepše sutra za hiljadu napaćenih djece, žena i staraca.
Letovi za opkoljenu enklavu Žepa graniče se sa gotovo nemogućim. Znaju to trojica momaka ratnog vazduhoplovstva koji kreću na svoj posljednji let. Međutim znali su oni isto tako i ko ih čeka u Žepi i šta njihov dolazak znači za hiljadu gladnih Žepljaka i Srebreničana. Zato i kreću bez trunke razmišljanja. Sa njima osim tereta koji prevoze kreće i 21 putnik koji se vraća u Žepu. Bili su to uglavnom civili a među njima i četiri ljekara koji su krenuli na svoj humani put u pomoć bolesnima.
Nažalost agresorske horde ne znaju za humanost, trojica od četvorice ljekara ginu na ovom putu u ovoj tragediji.
Helikopter se srušio. Nijedan od članova posade nije preživio udes. U brdima Žepe ostali su sada, pukovnik pilot Džemal Malkić vođa vazduhoplova, kapetan Enver Čokić drugi pilot i kapetan Izet Džambić letač mehaničar, svi dobitnici ratnog priznanja značke Zlatni Ljiljan. Njihova imena ostaće ispisana zlatnim slovima u istoriji ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane. Njihova svjetlost i dalje gori iznad okupirane i sada već daleke Žepe, i opominje da se ne zaboravi a narod Žepe i Srebrenice ih ne zaboravlja. A bili su lijepi kao curice, rekao je tada komandant Prve vazduhoplovne brigade major Mustafa Hucić u oproštajnom govoru.
Malkić ( Mehe ) Džemal Džemo rođen 1958 godine u selu Kuljan općina Živinice. Osnovnu školu je završio u Kuljanu i Gračanici, a srednju vojnu i vazduhoplovnu akademiju u Mostaru i Zadru. Još za vrijeme službovanja u bivšoj JNA važio je za jednog od najboljih pilota helikoptera. Po izbijanju agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu napušta bivšu JNA i javlja se u vazduhoplovnu grupu Mostar. Iz Mostara odlazi na zadatak obavljanja letova za opkoljeni Bihać. Po dolasku sa ovih zadataka prelazi u vazduhoplovnu grupu Tuzla a odatle u Zenicu pa ponovo u Tuzlu.
Hrabar i neustrašiv kao lav a osjećajan i lijep kao djevojčiva po pravilu je obavljao najteže letove za opkoljene enklave u istočnoj Bosni. U najtežim trenutcima za Goražde smogao je snage i hrabrosti da izvrši gotovo nemoguće letove, a poslije toga i nekoliko letova za Žepu.
Jedan takav let je bio koban za njega i njegove kolege Envera i Izu. Više puta pohvaljivan i nagrađivan. Značku Zlatni Ljiljan je dobio povodom 15 aprila 1995 godine dana Armije Republike Bosne i Hercegovine. Njegov otac Meho, supruga Šefika te kćerke Vanesa i Lejla mogu biti ponosne na sina, supruga i oca.
Čokić ( Ejuba ) Enver rođen u Đurđeviku gdje je završio osnovnu školu, nakon čega odlazi na školovanje u Mostar i Zadar gdje završava vojnu akademiju i postaje pilot helikoptera. Kao tek svršeni akademac Enver napušta bivšu JNA i prijavljuje se u vazduhoplovnu grupu Tuzla. Volio je život i ljude ali sudbina nije dala da i poživi. Izvršavajući let koji je značio spas za hiljadu života Srebreničana i Žepljaka dao je svoj mladi tek započeti život. Značkom Zlatni Ljiljan je posmrtno odlikovan 15 aprila 1996 godine povodom četvrte godišnjice Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Džambić Izet Izo rođen u Dobrnji, važio je za jednog od najboljih stručnjaka za vazduhoplovnu opremu. Rat ga zatiče na službi u Mostaru odakle bježi i prijavljuje se u teritorijalnu odbranu Mostar. Koliko je bio tih i miran u životu toliko je bio i hrabar i neustrašiv kada su bile u pitanju borbe sa agresorom. Njegova specijalnost je bila protivoklopna borba gdje se sa maljutkama pokazao kao nepogrješiv strijelac. Agresori na Mostar, Gradačac i Brčko imali su priliku da osjete njegove majstorije u pogađanju tenkova i drugih oklopa. Kažu da je bio nepogrješiv. Dolaskom u vazduhoplovnu grupu kao letač mehaničar leti za opkoljenu Žepu gdje u udesu helikoptera i gubi život. Značkom Zlatni Ljiljan posmrtno je odlikovan 15 aprila 1996 godine u povodu četvrte godišnjice Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Heroji BH neba Džemal Malkić, Enver Čokić i Izet Džambić kao i svi najbolji sinovi Bosne i Hercegovine koji nisu žalili ni svoje živote za naše bolje sutra i naše države Bosne i Hercegovine ne smiju biti zaboravljeni.
Nihad Kovačević
TV Živinice
HEROJI BOSANSKOG NEBA :
https://www.youtube.com/watch?v=_qXE5TLRRt0&t=34s
https://www.youtube.com/watch?v=nbth8kNZDCc
https://www.youtube.com/watch?v=zGJ6ucWkCC0
