Svjetska sedmica dojenja obilježava se od 1. do 7. augusta u više od 170 država svijeta , ove godine pod posebnim okolnostima i u znaku globalne pandemije virusa “Covid-19.
Po preporuci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), ova sedmica usmjerena je na važnost saradnje, zajedništva i partnerskih odnosa u promociji dojenja i pružanja podrške mladim majkama.
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje isključivo dojenje do šest mjeseci bebe, a nastavak dojenja uz dohranu do dvije godine.
Slogan ovogodišnje Svjetske sedmice dojenja jest “Podržite dojenje za zdraviju Planetu”. Osim dobrobiti za zdravlje djeteta, dojenje pokazuje pozitivne učinke i na zdravlje majke te doprinosi manjoj učestalosti raka dojki i jajnika, šećerne bolesti i visokog pritiska.
Majčino mlijeko je najbolja hrana za bebu kojoj treba puno energije, hranjivih tvari, minerala, vitamina, masnoća i drugih nutrijenata bitnih za intenzivni rast i razvoj. O dojenju je provedeno na hiljade istraživanja i gotovo sva pokazuju samo pozitivni uticaj na bebu.
Mnoga istraživanja kažu kako su dojena djeca kao odrasle osobe zdravije, otpornije, zadovoljnije, dugovječnije. Ključ za dugoročno zdravlje čovjeka je upravo u hrani koju unosi.
Posebno na početku života kada organski sistem i imunitet započinju svoj razvoj i trebaju im sprecifični nutrijenti. Njih ima samo mama, odnosno majčino mlijeko.
Iz INZ-a ističu da je dojenje za svaku majku i dijete najprirodnija i jedna od najljepših stvari na svijetu. Samo zato što je prirodna stvar, ne znači automatski da je i jednostavna.
Stav žene o dojenju formira se prije i za vrijeme trudnoće stoga je razdoblje trudnoće izuzetno važno za promicanje dojenja i edukaciju trudnica. Posebnu pozornost treba posvetiti prenatalnoj edukaciji i trudničkim tečajevima.
Ujedno je potrebno osnaživanje cijele obitelji te stvaranje pozitivnih uvjeta u okruženju u kojem majke mogu nesmetano dojiti. Dojenje se primarno ostvaruje kroz dijadu majka – dijete, ali svoju punu dimenziju dobiva tek uz podršku svih – očeva, partnera, obitelji, radnog mjesta i čitave zajednice. Očevi mogu puno naučiti o dojenju, biti emocionalna i „praktična“ podrška, podijeliti odgovornosti i uloge u kućanstvu i u odnosu s djetetom.
