U naselju Karaula obilježena je 31.godišnjica masakra nad djecom u izbjegličkom naselju Karaula.
Ovom prilikom porodice nedužno ubijenih od agresorske granate, zatim predstavnici gradske vlasti i drugi položili su cvijeće i odali počast.
Za majke koje su tog dana izgubile svoju djecu, vrijeme kao da je stalo.
Zilha Ibrahimović izgubila je sina Amela. Imao je samo 11 godina. I danas pamti trenutak kada je granata pala i kada je zatekla svog sina mrtvog.
Od ispaljene granate isti dan i Ajša Husejnović izgubila je troipogodišnju kćerku Ramizu, dok je njen sin ranjen.
U Karaulu je Ajša, kao i mnoge druge porodice, stigla bježeći iz Podrinja. Vjerovala je da će tu, daleko od ratnih strahota, sačuvati živote svoje djece i porodice.
Umjesto sigurnosti, upravo je ovdje doživjela najveću tragediju svog života.
Agresorskom granatom pored prekinutih života trogodišnje Ramize Husejnović, Amela Ibrahimović ugašeni su i životi dvogodišnje Amre Seferović, rođene 1993. godine , Mirsada Gojkić, rođen 1987. godine, Selvera Nukića, rođen 1988. godine, Amire Delić, rođena 1988. godine, Amire Salkić, rođena 1985. godine, Rajfe Suljić, rođena 1958. godine i Rahime Musić, rođena 1949. godine.
Porodice ubijenih svake godine dolaze na mjesto stradanja civila kako bi se sjetili svojih najmilijij.
Pored članova porodice, počast ubijenim danas je odao i Began Muhić, gradonačelnik Živinica sa saradnicima .
Iako je prošla 31 godina, još uvijek nije utvrđeno otkuda je došla kasetna bomba sa padobranom čiji je domet oko 30 kilometara.
Samim tim , niko još uvijek nije odgovarao za ovaj zločin počinjen nad nedužnim civilima.
Majke su i ove godine u svojim izjavama istakle posebno da ih boli što se još uvijek nije utvrdilo, ko je ubi nedužne civile , kao i zašto još uvijek nije izvršena rekonstrukciju spomen-obilježja podignutog u znak sjećanja na njihove najmilije.
Za njih, to kako kažu nije samo pitanje izgleda spomenika.
To je mjesto na kojem čuvaju uspomenu na svoju djecu i najmilije, ali i podsjetnik na zločin koji, kako poručuju, ne smije biti zaboravljen.
Iz Gradske uprave poručuju da bi radovi na obnovi uskoro trebali započeti.
Dok porodice čekaju da spomen obilježje bude obnovljeno, ostaje i ono najvažnije da saznaju ko je ubio njihovu djecu i da za taj zločin neko odgovara.
Čekaju godinama.
I, kako kažu, odgovor će čekati dok su žive.
Dijana Svrakić
